DRAGUTINU DOMJANIĆU U SPOMEN
U SPOMEN DRAGUTINU DOMJANIĆU
UZ 90. OBLJETNICU SMRTI
Čitajući jednu od najljepših kajkavskih pjesama prisjećamo se istaknutoga hrvatskog kajkavskog pjesnika Dragutina Milivoja Domjanića (Krči kraj Adamovca, 12. IX. 1875.–Zagreb, 7. VI. 1933.), uz 90. obljetnicu njegove smrti. Iako je stvarao u nekom drugom vremenu i okolnostima povijesti i života, ime hrvatskoga pjesnika Dragutina Domjanića i danas je sinonim za kvalitetno poetsko štivo.
FALA
Za vsaku dobru reč,
Kaj reći si mi znala,
Za vsaki pogled tvoj,
Za vsaki smeh tvoj, fala!
Tak malo dobroga
V živlenju tu se najde,
I če je sunce čas,
Za oblak taki zajde.
A ti si v srce mi
Tak puno sunca dala.
Kaj morem ti neg’ reć:
Od vsega srca fala!
Poznatiji kao pjesnik kajkavskoga književnog izraza, Domjanić je književni put započeo štokavskom zbirkom Pjesme, u kojoj je izrazio svoje temeljne osjećaje i poglede na svijet, što je ponovio i u kajkavskim pjesničkim zbirkama Kipci i popevke, V suncu i senci, Po dragomu kraju. Domjanić je svoje ime za vjekove urezao u zagorsku grudu, gdje će živjeti tako dugo, kako dugo bude živa njegova „reč domaća“.
_cr.jpg)
Dragutin Domjanić zauzima u hrvatskoj književnosti značajno mjesto kao kajkavski pjesnik, koji ima posebnu notu, kolorit i privlačnost, koje ostali njegovi suvremenici nisu imali. Domjanić je prvi razvio cijelu poeziju na kajkavskom dijalektu i pokazao sve finese toga u literaturi gotovo zaboravljenoga dijalekta. U najboljim pjesmama uspio je ipak uskladiti subjektivnu pjesničku misao s ambijentom i jezikom, pri čemu je do punog izražaja došao smisao i osjećaj za boju, zvuk, melodioznost i slikovitost u skladu s impresionističkim pjesništvom karakterističnim za razdoblje moderne na prijelazu stoljeća. U takvim pjesmama treba tražiti vrhunske domete njegove umjetnosti.
“Dragutin Domjanić je bio majstor malih tema, posve običnih tuga, topline i radosti. Doimlje se da smo dosta njegovih pjesama oduvijek znali, za neke vjerovali da su narodne. Takva identifikacija pjesnika i naroda doista je rijedak privilegij . “ (Mladen Kuzmanović )
Po dragomu kraju, od kojeg mi lepšega ni.
Dragutin Domjanić prvenstveno je pjesnik iznimne osjećajnosti i jedna od najreprezentativnijih pojava hrvatske moderne, na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Domjanićeve su pjesme iznimno koloristične, bogate pejzažima, te aktiviraju sva ljudska čula. U njima je kajkavština predstavljena u čitavoj svojoj punini, ljepoti i raskoši, njegova je kajkavska poezija osuvremenila književnost toga jezičnog izraza i pomogla njezinoj integraciji u jedinstveni kontekst hrvatske književnosti.
Domjanić je svojim finim pjesničkim instinktom otkrio mekoću kajkavštine i njom zaodjenuo svoje najnježnije pjesme. Domjanić pjeva onakvom kajkavštinom, kakvu je naučio u roditeljskoj kući i najbližoj okolini. Među onima koji su mu mili i dragi. Ako mi baš tako isto i ne govorimo, mi te riječi razumijemo, jer nisu namještene, nego osjećajne. U tome je veličina i samoga Domjanića, velikana kajkavske riječi.
I danas je Domjanićeva domaća reč prisutna kod suvremenih kajkavskih pjesnika, a da nijedan od njih nije svjestan njegove pjesničke ovisnosti, jer na kajkavskom je arealu postao svima zajednička vrijednost i uzor riječi „onak kak se doma spomina“, on koji je toliko volio grudu na kojoj je ugledao svjetlo dana, svoj zavičaj Prigorje i svoj Zagreb u kojem je „utihnuo slađani romon najvećega kajkavskog pjesnika“. (Alojz Jembrih)
Dvije Domjanićeve pjesme koje nisu objavljene u njegovim zbirkama i danas odjekuju u crkvama, na hodočašćima i molitvenim susretima i iznimno su popularne te mnogi ljudi koji ih pjevaju i ne znaju da ih je ispjevao Domjanić. Kao i njegove kultne pjesme Kaj i Fala, i ove dvije marijanske zapravo u punini svjedoče o duboku poistovjećivanju pjesnika i naroda. Riječ je o marijanskim pjesmama K suncu prosi vsaka roža i Ljiljane bijeli“, koje trajno zrcale ljepotu Domjanićeve riječi.
U čast Dragutinu Domjaniću pripremili smo izložbu plakata i ilustracija za Domjanićeve pjesme, koje su učenici izradili uz Projektni dan Gimnazije Sesvete, u svibnju 2023. i recital njegove poezije. Ispred škole su učenici počeli s uređenjem Domjanićeva vrta – posvećenog Domjaniću i njegovoj ljubavi prema cvijeću i ljepoti domaćih pejzaža.
Pripremile: Ruža Jozić, Ina Jozić i profesorice hrvatskoga jezika Draženka Čutura i Željka Župan Vuksan s učenicima
Pošalji prijatelju
-05%20(1).jpg)
| « Studeni 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
