U SPOMEN PROFESORICI VILIJANI MRŠIĆ
KAD UMIRE ČOVJEK
Kad umire čovjek
zemlja postaje teža
i dublja za jednu ranu
crnja za jednu jamu
i jedan zaključan kovčeg.
Kad umire čovjek
svijet bi morao stati
i zadrhtati težinom tuge
dubinom bola ...
Kad umire čovjek, umire dio svijeta
i zemlja postaje teža
iskusnija i ljudskija
i veća za jednu ranu
i dublja za jednu jamu.
(Jure Franičević Pločar)
Jučer, 26. studenoga 2022. godine napustila nas je naša draga prijateljica i kolegica, profesorica Vilijana Mršić. Naša su srca danas slomljena jer je otišla profesorica koja je ovu školu punila smijehom i dobrotom. Vedrih očiju, čiste duše, puna srca, za nas kolege i svoje đake, naša je Vilijana svih ovih godina bila stup blagosti na koji smo se često oslanjali. Draga Vili, putuj nebeskim prostranstvom, nedostajat ćeš beskrajno, nedostaje već sada tvoj osmijeh, tvoje riječi i savjeti, sve ono čime si nas okupljala i činila nas boljim osobama.
Do viđenja, draga, do viđenja, čekaj nas jer svakim rastankom samo smo bliži novom sastanku! Putuj, Vili, mila naša prijateljice, u našim si srcima zauvijek. Počivala u miru Božjem!
Ravnateljica, djelatnici i učenici Gimnazije Sesvete
« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |