Pjevački zbor Gimnazije Sesvete  

pobjednika u stvaranju logotipa projekta, literarnim radovima na istu temu, religiju i drugim vrijednostima našega društva, pri tome razvijajući pozitivne vrijednosti nacionalnog ponosa i domoljublja. Naglasak bi trebao biti na boljem upoznavanju naše nacionalne povijesti, osobito povijesti dvadesetoga stoljeća, u kojemu je hrvatski narod doživio dva svjetska rata i domovinski rat, u kojem se borio za svoju nacionalnu opstojnost, na razvalinama  Jugoslavije.

Potporu projektu su dali Ministarstvo obrane RH, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti a natjecanje je provodila zadruga branitelja Studium čiji je predsjednik  prof. Žarko Delač.

       Najuspješnije 3 ekipe iz svake regije/četiri u Hrvatskoj sa centrima u Osijeku, Varaždinu, Rijeci i Splitu/ te najbolja ekipa srednjoškolaca s eliminacijskog natjecanja iz iseljeništva natjecat će se u finalnom natjecanju, koje se održava 24. i 25. lipnja 2011. u Zagrebu na blagdan Dana državnosti - na Oltaru Domovine.

       Posebno nas veseli sudjelovanje naših učenika u projektu što je i dostatan razlog za ovaj članak na stranicama naše škole. Učenici koji su sudjelovali  u natjecanju znanja - svi su po pokazanom znanju - među prvih 100 a natjecanje je provedeno u Hrvatskoj i hrvatskim školama u iseljeništvu diljem svijeta – što smatramo stvarnim uspjehom. Sudjelovali su: Kristina  Bašić- 4OG 4, Filip Hren – 4OG 4, Laura Horvatić 4OG 4, Marijo Spajić 4OG 3.       U kategoriji vlastitih literarnih radova na istu temu „Ponos domovine“ svojim   literarnim radovima,  koji su postigli  zapaženu kvalitetu i objavljeni su na internetskoj stranici pod pojmom „Ponos domovine“ - sudjelovali su naši učenici Ana Smajo 1OG 3 razred- uradak     „ Satovi hrvatske mladosti „ i Andreja Tomurad 4OG 3 razred – naziv pjesme „ Narodna apokalipsa i vila Hrvatska „ / radovi u prilogu na kraju članka/.

      Učenici zavređuju svaku pohvalu jer su uz sve svoje druge obveze našli vremena i htijenja sudjelovati i u ovom natjecanju  ponosno predstavljajući  našu školu i djelatnike koji u njoj rade. Projekt je multikulturalan i nije samo natjecanje iz povijesti, kulture, religije, nego je imao i mnogo šire značenje. Za provedbu projekta u Srednjoj školi Sesvete bio je zadužen prof. Petar Tadić. Kroz sudjelovanje prisutna je bila poruka:  „moj dom je Hrvatska i budimo  ponosni  to što jesmo,  uspravni  i svoji  na svome, te sudjelujući  u ovom projektu bila je žela pokazati  što znamo i možemo. Poruka bi se mogla sažeti. Dok su branitelji bili ponos domovine u ratu,  ja želim biti ponos domovine u miru. To svakako može biti dobar poticaj za sudjelovanje naših učenika u projektu u nadolazećim godinama“.

Misao američkog predsjednika J. F. Kennedyja  „Ne pitaj što tvoja domovina može učiniti za tebe, pitaj što ti možeš učiniti za  svoju domovinu“,  danas posebno dobiva na značenju u mirnodopsko  doba , u vrijeme kada nam se nude ili su već zastupljene  mnoge iskrivljene vrijednosti i devijantne pojave  u društvu. Jedna od zadaća naših učenika svakako je marljivo učiti i raditi  ali i  pomagati drugima. Nijedan čovjek nije otok sasvim za sebe i  pomoć siromašnima, beskućnicima, braniteljima, onima koji nemaju za život i egzistenciju, uvijek je bila vrijednost i pojava koja zaslužuje pozornost, a nema sumnje ona je to i danas. Stoga živimo ono za što se danas nedvojbeno može reći da smo ponos ponajprije svoje obitelji ali i lijepe naše domovine.

Narodna apokalipsa i vila Hrvatska

Bilo je poput postapokalitpičnog doba, a moglo je biti i predapokaliptično.

Zapravo, nitko odavno više nije brojao dane.

Nitko nije brojao ni ljude.

Izgubljene.

Svi smo bili u istoj nesreći, ali svima je bilo teže od onoga pokraj.

Razlog?

Razlog si ti! Ja. Mi.

Sve se pretvorilo u ogromni ljuski kaos.

Postavili smo šatore oko ogromnog brda.

Šatori i gomila ljudi nigdje.

Stariji su se nekad i borili za Negdje.

Nadali se o tamo Negdje.

A ostatak – mi mladi.

Nas uopće nije zanimalo imali Negdje.

Mi smo bili bezvoljno lišće ovisno samo o vjetru.

Bez nade, bez Negdje.

Bez doma.

No, bilo je tu i jedno iznenađenje.

Na svježoj zemlji klečao je sjajni vitez sa žarom u očima.

Jedino oružje bilo mu je srce.

Prvi put sam vidio viteza kada sam prolazi pokraj improvizirane gostionice koja je bila smještena usred te teške mase ljudi.

Unutar gostionice širio se mit o vitezu:

Priča se da čeka vilu koja će ga spasiti od uzaludnog čekanja.

Nekad ih je bilo više.

Sjajnih viteza.

Neki su umrli, neki psihički oboljeli, neki potpuno odustali.

Oni vide vilu na vrhu onog ogromnog brda, iako je nitko drugi nikad nije vidio.

Pokušao sam doprijeti do njega pričom i pitanjima zašto i koga čeka.

On je samo klečao.

Nakon nekoliko nebrojenih dana odustao sam od priče i samo sjeo do njega.

Cijeli dan je prošao u tišini.

Uvečer je skinuo vitešku kacigu – bio je osakaćen i fizički ružan.

Ali njegove oči.

Njegove oči i srce bili su ljepši od svih onih zdravih ljudi u gomili.

Samo očima mi je rekao dovoljno.

On je zaista vidio vilu na vrhu toga brda i nije ju čekao.

On se njoj samo smiješio, a ona je čekala raširenih ruku.

Ona nas je sve rodila i pustila u svijet.

Ona će nas čekati dok svi ne progledamo.

Nakon toga sam kleknuo pokraj njega i osjetio kako me vjetar više ne može ponijeti.

Našao sam dom.

Ona je mene našla.

Andrea Tomurad   učenica  4OG 3 razreda opće gimnazije Srednje škole Sesvete

Za projekt Ponos domovine

Pjesma i literarni rad mogu biti datoteke kako bi zauzeli manje prostora.