Pjevački zbor Gimnazije Sesvete  

U ovoj rubrici govorit ćemo o sportu u školi te vas upoznati s sportskim događajima u našoj gimnaziji. Naša škola ima mnoge sportske ekipe i u muškoj i u ženskoj konkurenciji te ostvaruje odlične rezultate. Dobri nogometaši, odlične rukometašice, sve bolje odbojkašice i mnogi drugi samo su dokaz da škola i sport idu zajedno. Ne smijemo zaboraviti ni pojedinačne sportove  i naše školske sportaše poput stolnotenisača Luke Martineka ili Anela Hadžimuratagića, hrvatskog reprezentativca u karateu. Tu su još i mnogi atletičari, također vrlo uspješni na školskim natjecanjima.

U nastavku slijedi kratki razgovor s našom rukometašicom Doris Vlajsović i stolnotenisačem Lukom Martinekom. 

Luka Martinek, učenik naše škole  može nam pokazati kako sport i škola idu zajedno.

Luka, predstavi nam se malo (kojim sportom se baviš, koliko godina, za koji klub igraš, nastupaš li za repku ili gradsku repku, igraš li za školu...? )

Luka : Ja sam iz Sesvetske Sopnice,  u siječnju sam napunio 15 godina . Igram za STŠK Dugo Selo, tamo i treniram.  Igram za juniorsku i kadetsku  reprezentaciju. Prošle godine sam ušao među 16 najboljih na Europskom prvenstvu u Italiji. Naravno, igram i za školu.

Zašto si baš odabrao stolni tenis i tko ti je bio glavna podrška na početku?

Luka: Treniram stolni tenis od 2. razreda. Upisao sam se na stolni jer sam vidio plakat u školi, a i prije sam već igrao u naselju i bio sam među boljima. Na početku su mi najveća podrška bili roditelji koji su me vozili na treninge, a i njima se sviđao taj izbor jer nisu htjeli da treniram nogomet, rukomet i slično. Ali izabrao sam stolni jer je to i sport gdje u jednoj sekundi moraš odrediti kakva je rotacija loptice, što odigrati, gdje i kako. Tako da je i dosta intenzivan za razmišljanje, iako je to mnogima samo napucavanje loptice.

Koliko dnevno treniraš i na koji se način  odvija natjecanje? ( vikendom, ligaški ili npr. turniri …)

Luka: Treniram svaki dan po 2 sata. Ljeti i zimi imam dva treninga, od kojih je jedan kondicija i snaga, a drugi stolni. Svaki vikend od početka rujna do kraja svibnja  su natjecanja vikendom. Skoro svaki vikend igramo državne turnire, a kada njih nema, onda su lige. Dugo Selo igra u 1. HL u kojoj je 10 momčadi. Igra se svatko sa svakim u gostima i doma. I naravno, tu su pozivi za reprezentaciju. A u srpnju i europsko prvenstvo za juniore i kadete.

Je li naporno trenirati uz pohađanje Gimnazije Sesvete?

Luka: Nije naporno trenirati i pohađati gimnaziju jer imam dovoljno vremena i za treninge, turnire  i za učenje i slobodno vrijeme. A imam i dogovorno odgovaranje tako da je to dodatni plus i olakšanje.

Tko ti je najveći uzor u sportu i zašto ?

Luka: Nemam nekog uzora u sportu.

I za kraj, neka poruka ili savjet  za sportaše - gimnazijalce kako ostati dobar učenik i uz sportske obveze.

Luka: Poruka? Trudite se i dajte sve od sebe. Isplatit će vam  se.  Također, preporučio bih svima da se bave nekim sportom, ali da znaju odrediit vrijeme i za školu jer je ona ipak na prvom  mjestu u životu.

Luka, hvala ti na ukazanom vremenu, želim ti puno uspjeha u „pingaču“, ali i u učenju!

Još jedan odličan primjer vrhunskog sportaša i  gimnazijalca je Doris Vlajsović, učenica 4.c razreda.

Doris, reci nam nešto o sebi, kojim se sportom baviš, koliko godina, za koji klub igraš, nastupaš li za repku ili gradsku repku, igraš li za školu...?

Doris: Bavim se rukometom od trećeg razreda osnovne škole. Počela sam trenirati u Kutini, a u drugom razredu gimnazije preselila sam se u Sesvete kako bih mogla trenirati za Sesvete Agroproteinku. Trenutno sam članica  juniorske repke, a ovo sam ljeto s kadetkinjama bila sam na Svjetskom prvenstvu u Makedoniji.

Tko ili što je bio glavni razlog  da se počneš baviti rukometom?

Doris: Kao mala nikako nisam htjela trenirati jer sam mislila da cure koje treniraju sve znaju i da ja ne bih imala pojma, ali kako mi je cijela obitelj u rukometu i sportu bilo je nemoguće da ja ne treniram.

Je li teško voditi bitku na dvije strane: u školi i na terenu?

Doris:  Pa meni čak toliko i nije. Imam dogovorno odgovaranje i to mi puno pomaže uskladiti školske i obveze prema sportu.

Kako ide našim  školskim rukometašicama?

Doris: Na školskom natjecanju nam  ide super kao i svake godine do finala, ali ove godine se nadamo kako ćemo napokon pobijediti i tu sportsku!

Tko ti je uzor u sportu?

Doris: Uzor u sportu kao igrač mi je Uwe Gensheimer. Sviđa mi se njegov način igre kao krila i sudjelovanje u igri, a  uzore pravih sportaša koje znam osobno
vidim u dvije starije cure iz kluba koje uvijek daju od sebe na svakoj utakmici i treningu i koje stvarno uživaju igrati rukomet za svoj klub.

Što bi htjela ostvariti u rukometu?

Doris: Ne volim planirati puno unaprijed pa mi ambicije za početak nisu tako velike. Htjela bih igrati kao standardno prvo krilo u prvoj hrvatskoj  ligi po mogućnosti u Sesvetama i upisati fakultet.

Za kraj, i od tebe tražimo jedan savjet za naše sportaše-gimnazijalce.

Doris: Kakav god bio ishod, ako si dao sve od sebe to je ravno pobjedi, a tako je u svim segmentima života, ne samo u sportu.

Doris, hvala ti! Želimo ti puno uspjeha u sportu, ali i školi.