Pjevački zbor Gimnazije Sesvete  

Književni susret s Damirom Karakašem u Gimnaziji Sesvete

Je suis croate et nous avons inventé la cravate - rečenica koju sam govorio svirajući harmoniku u Francuskoj

O važnosti dobrog čitanja, slušanja glazbe, vjeri u sebe i velikom trudu, odnosno radu, govorio je književnik Damir Karakaš na podnevnom književnom susretu s učenicima Gimnazije Sesvete koji su ga odabrali za gosta nakon čitanja knjige Sjećanje šume.

Govoreći o svom radu i životu, Karakaš se uvijek vraća na početak, ishodište svega kao krug koji se širi, a to je Lika i njegovo selo. Lika je topus koji može objasniti mnoge točke njegovih djela, ali i pisca samoga. Iz toga je topusa proizašao Dinamo, branitelj dragovoljac, svirač harmonike u Francuskoj, crtač karikatura i naravno književnik.

Iz svake zanimljive anegdote njegova osebujnog života proizlazi erudit i radnik koji svijet promatra u čuđenju, pamti i piše. Da, književnost je i talent, samo 10 posto, ostalo je trud, rad, tesanje, buđenje u četiri sata. Sve se mora vježbati i ponavljati da bi se dovelo do konačnog dobrog teksta, sviranja harmonike ili crtanja karikature, ističe Damir Karakaš.

Parafrazirajući stihove Džonija Štulića – a to što čitaju krive stvari čitaju, Karakaš je govorio i o potrebi čitanja, ali ne svakog čitanja, osobito ne onih knjiga koje pune izloge. Svjestan njihove mladosti i života u digitalnoj sferi, naglašavajući da su budući intelektualci, rekao je da koriste mozak, propituju stvari oko sebe, osvješćuju svoj život i sazrijevaju radom i trudom.

Govorio je o jednostavnosti života, davanju vrijednosti svim stvarima i predmetima od kape koju nosimo do harmonike koju sviramo. Tako se rješavamo stereotipa, lažnih identiteta, kopiranih života, površnosti…

U jednom je školskom satu duhovito i zanimljivo nižući anegdotu za anegdotom proveo učenike od malog planinskog ličkog sela, čitanja Dostojevskog i Ane Karenjine, Borgesa, do Pariza i Bordeauxa, crte bojišta, studenskih domova, zagrebačkih ulica do razloga zašto je ostao u Hrvatskoj i Zagrebu. Suprotno svim suvremenim trendovima dokazuje da je skroman čovjek koji može živjeti od književnosti u Hrvatskoj. 

Pripremila profesorica Draženka Čutura