Pjevački zbor Gimnazije Sesvete  

MARULIĆ - EUROPSKI PISAC

Predavanjem Marulić – hrvatski latinist, profesorica dr. sc. Tamara Tvrtković, upoznala je naše učenike s Marulićem kao piscem na latinskom jeziku i istaknula važnost Marulićevih latinskih djela. Marulićeva latinska djela pronijela su mu slavu diljem Europe u 16. i 17. stoljeću. Među najpoznatije njegove spise spadaju tri opsežna duhovna djela. To su:

 1. De institutione bene vivendi per exempla sanctorum (Pouke za čestit život prema primjerima svetaca), moralistički spis biblijskoga i hagiografskog nadahnuća, zbirka poučnih priča i anegdota, religiozno, moralno i poučno djelo u šest knjiga iz 1498. godine. To je njegovo u svijetu najviše prevođeno djelo, koje je za njegova života prevedeno čak i na japanski jezik, a tiskano je šezdesetak puta (četiri puta za života). Marulić je u njemu na primjeru svetaca, htio pokazati uzore kreposti i osuditi mane. Učinio je to zanimljivo i vrlo privlačno, služeći se živim slikama iz iskustva ljudi i svijeta prirode, uplićući izreke Sv. pisma i svjetovnih mudraca. Po svojoj nakani i sadržaju Institucija je moralni priručnik, tiskana 1506. godine. Glavni joj je cilj etička izobrazba i ćudoredni odgoj. Potvrđuje staru ideju da je veličina čovjeka i stabilnost društva u dosljednoj etičkoj svijesti i praktičnom ćudoređu.

2.  Evangelistarium – Evanđelistar, opsežno latinsko djelo u kojem je Marulić na sličan način pružio pouke o dobru kršćanskom životu, iznoseći ne samo kakav bi moralni život trebao biti nego i kakav stvarno jest.

3. O Kristovoj poniznosti i slavi, djelo u kojem Marulić iznosi svoju „kristologiju“, svoje učenje o Kristu.

Druga su Marulićeva latinska djela kraća, a od njih treba spomenuti sljedeća: O posljednjem Kristovu sudu; Slavni muževi Staroga zavjeta; Pedeset priča; Razne latinske pjesme; Tumač starih natpisa; Protiv onih koji tvrde da je sv. Jeronim bio Talijan; Razgovor o Herkulu kojeg su nadvisili kršćani; Poslanice (papama) i dr.

Ne možemo mimoići veliko Marulićevo pjesničko latinsko djelo Davidias – Davidijada, pisano po uzoru na najvećega latinskog pjesnika Vergilija. Ovaj se Marulićev ep, po ljepoti opisa i po sročenim dijalozima, postavlja uz djela najboljih ondašnjih latinista u svijetu. Ovo je djelo tiskano tek u 20. stoljeću i nije moglo utjecati na svoje suvremenike, a tiskanje je najvjerojatnije spriječila moćna cenzura.

Štivo koje je Marulić nudio svojim čitateljima odgovaralo je potrebi njegova vremena, a bilo je to vrijeme razdoblja reformacije i katoličke obnove. Svojim je knjigama Marulić nudio vječni sadržaj kršćanstva u privlačnom, modernom obliku. Svojim obrazovanjem i jezikom on je bio nesumnjivo suvremen ali je bio isto tako duboko osvjedočen kršćanin. Marulićevo je djelo od nas udaljeno pet stoljeća pa nije nimalo čudno što ono u sebi nosi i neka ograničenja svoga vremena.

Marulićeva su djela čitale mudre i okrunjene glave: španjolski Filip II., engleski kralj Henrik VIII., portugalski kralj Manuel II.; poznavali su ga mnogi veliki književnici poput Ariosta, Jeana Racinaea i dr., rado su se njime bavili filozofi i sveci, poput Ignacija Loyole, sv. Franje Ksaverskog, sv. Tome Morea, i mnogi drugi koji su se duhovno hranili Marulićevim knjigama. Ovim ali i drugim latinskim djelima, Marulić je bio u samom vrhu europskih duhovnih pisaca i na njemu se dugo zadržao i nakon svoje smrti, sve do kraja 17. stoljeća. 

Pripremile profesorica latinskog jezika, profesorice hrvatskog jezika i školska knjižničarka