Santa Croce je mjesto početka našega putovanja. Ova franjevačka crkva ispred koje je kip Dantea Alighierija jedna je od najvećih franjevačkih crkava, a ono najpoznatije – ona je počivalište mnogih znamenitih ljudi. U njoj su pokopani Michelangelo, znanstvenik Galileo Galilei, filozof Machiavelli, pjesnik Ugo Foscolo, skladatelj Gioachino Antonio Rossini i drugi. Upravo zbog toga nosi veličanstven nadimak „Hram talijanske slave“.

Kao Danteovi romari nastavljamo prema Rimu i Vatikanu. Svaki katolik, Europljanin morao bi za života posjetiti Rim, odnosno Vatikan. Bazilika sv. Petra u tom je smislu vrhunac našeg puta. Na ulasku dva monumentalna kipa: sv. Petar s križem (on je umro mučeničkom smrću na križu okrenut naopako jer nije dostojan umrijeti kao Krist) i sv. Pavao s mačem (njemu su kao rimskom građaninu odrubili glavu jer se Rimljani nisu pribijali na križ). Kada bih u tri riječi sažela svoj doživljaj Bazilike, to bi bilo: Pieta, sv. Ivan Pavao II. i kripta. (Želja da budem na grobu našeg dragog Pape zasjenila je sve moje druge želje tako da sam smetnula da je ipak zadnji umrli papa Benedikt XVI. na čijem sam se grobu pomolila i sjetila predivnih susreta na zagrebačkom hipodromu i Milanu.) Bazilika je sagrađena na mjestu gdje je razapet sv. Petar, ali i na mjestu ranokršćanske bazilike. Izgrađena je u klasičnom renesansnom stilu, a kupolu je izradio Michelangelo već u poodmakloj dobi. Ispod papinskog oltara, u konfesiji 'Arca Marmorea', čuvaju se relikvije sv. Pavla.

Druga važna crkva u Rimu je crkva sv. Petra u okovima u kojoj su okovi sv. Petra, Mojsije, grob pape Julija II. i grob našeg Julija Klovića. Okovi se čuvaju u relikvijaru ispod glavnog oltara bazilike, a prema legendi nastali su kao čudesan spoj jeruzalemskih i rimskih okova sv. Petra. 

Peta veličanstvena sakralna građevina naše terenske nastave je nedovršena sienska katedrala,  službeno Cattedrale Metropolitana di Santa Maria Assunta, uobičajeno Duomo di Siena, jedna od najslavnijih romaničko-gotičkih katedrala u Italiji koja se uzdiže na istoimenom trgu u starom povijesnom dijelu Siene. Želja da se napravi najveća katedrala, veća i od one rimske, nije nikada provedena do kraja, a možda se i odustalo, kako legenda kaže, zbog spoznaje da je takva oholost dovela kugu u Sienu.

I za kraj, mali dodatak, bazilika sv. Katarine Sienske na Trgu Majke Tereze iz Calcute spoj je dviju važnih žena u povijesti čovječanstva: obje su se borile za bolesne i napuštene. Potreba je malog čovjeka uvijek uz oltar nekog sveca ili svetice zapaliti svijeću na neku nakanu, našu malu, osobnu, intimnu, pa i onu za sretan i dobar povratak doma.

Pripremila Draženka Čutura, prof.