Pjevački zbor Gimnazije Sesvete  

 Od ranog jutra primjećivalo se da će dan biti lijep i sunčan. S nama su pošli naši i razrednici, a uz autobus  dobili  smo turističkog vodiča i simpatičnog vozača. Putovanje je prošlo u ugodnoj atmosferi, slušali smo glazbu i međusobno razgovarali. Najprije smo trebali otići u Vukovar, ali promijenili smo plan zato što bismo onda vidjeli lipicance u ergeli u Đakovu veoma kasno i konji bi vjerojatno bili umorni. Odluka je pala – pravac Đakovo. Kada smo došli u Đakovo, najprije smo otišli u ergelu. Već na ulazu u ergelu neki su posegnuli rukom prema nosu. Dobro smrad se osjetio, ali ne baš toliko da se nije moglo izdržati. U ergeli nas je primio jedan vrlo simpatičan gospodin koji nam je ispričao ponešto o povijesti ergele. Pokazao nam je lipicance različitih vrsta i starosti te lipicance za preskakanje prepona. U roku od deset minuta našli smo se ispred đakovačke katedrale. Dok smo je promatrali izvana, shvatili smo da je jako visoka, ali kad smo je pogledali iznutra, izgledala je još viša. Izvana je napravljena od obične crvene opeke, ali je iznutra gotovo sva u kamenu. Na velikim prozorima nalaze se prekrasni vitraji s prizorima iz života svetaca. U svakom kutku nalaze se kipovi pojedinih svetaca. Nakon obilaska đakovačke katedrale imali smo slobodno i svatko je to vrijeme iskoristio kako god je htio. Ušli smo u autobuse i uputili se prema Vukovaru. Za nekih  četrdesetak minuta došli smo u Vukovar. Vozač je parkirao autobus ispred hotela Dunav. Tamo su nas podijelili u dvije grupe. Svaka je grupa dobila jednog turističkog vodiča. S našim smo se vodičem prošetali uz rijeku Dunav. Dok smo šetali, vodič nam je pričao o rijeci Dunavu i obnavljanju grada. Stigli smo do jednog spomenika. Taj spomenik je jedan križ s hrvatskim grbom koji stoji na jednom velikom kamenu. Na tom kamenu nalazi se natpis na glagoljici. Pokraj tog spomenika nalazi se hrvatska zastava. Grad se polako počeo obnavljati. Obnovljen je središnji trg na kojem se nalazi spomenik posvećen pokojnom predsjedniku. Ispod jednog drveta nalazi se spomenik pjesniku Marku Maruliću. Nakon šetnje uz rijeku zaputili smo se u Ovčaru. Ušli smo u autobuse, a vodič iz Vukovara također je pošao s nama. Putem nam je pričao o ratnim stradavanjima nevinih ljudi i branitelja te kako su ih zakapali u masovne grobnice. Mnoga tijela danas su identificirana i svako je tijelo položeno u zaseban grob na memorijalnom groblju. Stigli smo do Ovčare. Tamo se također nalazi jedan spomenik, ali najneobičniji od svih. Sastavljen je od četiri crne mramorne ploče koje izgledaju kao da su namjerno slomljene. Te slomljene ploče na sredini tvore golubicu bez glave. Taj spomenik nalazi se upravo na mjestu nekadašnje masovne grobnice. Na Ovčari smo kupili suvenire i krenuli prema memorijalnom groblju. Naš je škola imala posebnu misiju. Odlučili smo postaviti vijenac na groblji. Na ulazu u groblje skupili su se svi učenici i svi profesori kako bismo svi zajedno položili taj vijenac. Na sredini groblja nalazi se još jedan u nizu spomenika. Ovaj spomenik je načinjen u obliku velike zelene kocke. Sa svake strane te kocke nalazi se jedan križ. Kraj tog spomenika učenici naše škole položili su vijenac. Sa svih strana tog spomenika nalaze se grobovi hrvatskih branitelja. Iza spomenika nalazi se jedna staza, a sa svake strane te staze nalazi se mnogo bijelih križeva. Od svih tih križeva dava križa su izdvojena, po jedan sa svake strane staze. Ta dva križa predstavljaju najmlađu i najstariju osobu poginulu u ratu. Najstarija poginula osoba imala je 104 godine, a najmlađa samo 6 mjeseci. Još smo malo razgledali i prošetali se po groblju, a onda otišli do naših autobusa. Autobusima smo ponovno stigli do hotela Dunav. Tamo smo ponovno imali malo slobodnog vemena koje smo iskoristili za šetnju ili za nešto pojesti. Sve je bilo spremno za povratak u Zagreb. Bili smo jako umorni i jako tihi.

Napisala: Marija Held, 2.OG1

Fotografirala: Gabriela Kovačević, 2.OG1