Pjevački zbor Gimnazije Sesvete

Fakultativna

Fakultativna nastava

Brojač posjeta

Ispis statistike od 18. 2. 2012.

Ukupno: 426325
Ovaj mjesec: 1295
Ovaj tjedan: 336
Danas: 3

INTERNET

Koliko dnevno vremena provodite na internetu?

Vijesti

MJESEC HRVATSKOGA JEZIKA (21. veljače - 17. ožujka)

JEZIK RODA MOGA

Kao vječno more sinje

U kretu si gipkom, lakom,

Podaje se dahu svakom,

I mreška se i propinje…

Zuji, zveči, zvoni, zvuči,

Šumi, grmi, tutnji, huči –

To je jezik roda moga!...

(Petar Preradović)

Mjesec hrvatskoga jezika počinje na Međunarodni dan materinskoga jezika, 21. veljače, a traje do 17. ožujka, na dan objave Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika 1967. godine. Time Mjesec hrvatskoga jezika zaokružuje priču o materinskom hrvatskom jeziku, jeziku naše pismenosti, kulture i nacionalnoga identiteta. Želimo istaknuti važnost očuvanja materinskoga jezika, svih njegovih narječja i dijalekata te upoznati bogatu hrvatsku jezičnu baštinu i jezičnu povijest. Hrvatski je jezik tijekom povijesti prošao nekoliko razvojnih razdoblja, ali je unatoč svim poteškoćama uspio očuvati svoju samobitnost, bez obzira na sve pritiske koji su u povijesti dolazili s raznih strana. Danas je življi nego ikad, slobodno se razvija, njime se slobodno piše i govori, a na međunarodnoj sceni zadobio je veliko priznanje postavši 24. službenim jezikom Europske unije.

Ovogodišnji Mjesec hrvatskoga jezika posvećujemo dvojici velikana hrvatske književne i jezične baštine – Ljudevitu Gaju (1809.-1972.) i Petru Preradoviću (1818.-1872.), uz 150. obljetnicu njihove smrti.

Svoju ljubav prema domovini Petar Preradović je snažno iskazivao na vrlo svojstven način, pomoću jedinstvenog oružja – stihovima i pjesmama. Susreti s domoljubima onoga vremena, napose s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim, ostavit će na P. Preradovića velikoga traga, tako da se on okreće materinskom jeziku i isticanju hrvatske kulturne i jezične baštine, s izrazitim domoljubnim naglascima. Preradović je bio svjestan da se zatiranjem jezika, zatire i nacionalna svijest, i obrnuto: njegovanjem jezika jača se domoljublje. U tom se smislu ističu njegovi snažni stihovi iz pjesme Rodu o jeziku:

Ljubi si ga, rode, iznad svega,

U njem živi, umiri za njega!

Ljudevit Gaj – reformator jezika i pravopisa

Ljudevit Gaj nije bio samo vodeća osoba hrvatskoga narodnog preporoda početkom 19. stoljeća nego je bio i utemeljitelj suvremenoga hrvatskog pravopisa temeljenog na hrvatskoj štokavštini. Mladi je Ljudevit Gaj ovako zborio: Budimo vitezovi duha kako bismo obranili ono za što su ginuli naši pređi. Ako se naš jezik zakopa „v temni grob“, bit ćemo zakopani i mi kao narod. Gaj, kao i ostali ilirci, jezik poistovjećuje s narodom, i zato je razumljiva njegova borba za jedinstveni „horvatski“ književni jezik. Gajeva je zasluga za hrvatsku noviju književnost i kulturu upravo uvođenje jedinstvenog književnog jezika i pravopisa, odnosno grafije. Pravopisna osnova kakvu je Gaj predložio trebala je hrvatsku književnost objediniti i približiti je ostalim slavenskim narodima, osobito onima koji pišu latinicom. Gajeva knjižica Kratka osnova hrvatsko-slavenskoga pravopisanja, tiskana na hrvatskokajkavskom i njemačkom jeziku u Budimu 1830. godine označava početak narodnog preporodnog gibanja u Hrvatskoj početkom 19. stoljeća. U hrvatskoj povijesti i kulturi nema tako malene ni tako skromne knjige s tako dubokim i s toliko dalekosežnim posljedicama kao što je bila Gajeva Kratka osnova. Iako se Gaj bavio i književnim radom, nadasve je ostao upamćen kao hrvatski preporoditelj i autor hrvatskoga pravopisa. Gaj je ostao upamćen u narodu i do danas po početnom stihu njegove pjesme Horvatov sloga i zjedinjenje (Danica, 1835.), a on glasi: „Još Horvatska ni propala“... Slava našim velikanima!