Hrvatska, zemlja gdje ne postoji tmina,
moja je ponosna domovina.
Godina za godinom, prolazile su redom,
sloboda se tražila, platila bijedom.
Prevladali su državom neimaština i glad,
na ulicama sirotinja, tuga, jad.
I dok su se ljudi borili za toplu kašu,
vojnici su branili zemlju našu.
Prašina se digla, kao velika gruda,
avione, bombe, mine svuda.
Mnogim ljudima, rat drage ljude uze,
posvuda plač, tuga, nezaustavljene suze.
Godine ratovanja, ali je napokon došao kraj,
ponovo osmijeh na licima ljudi, u očima sjaj.
Danas se još uvijek prisjećaju toga,
čula sam to od djeda svoga.
Još i danas vojnici oplakuju svog druga,
još uvijek suze u očima, još uvijek tuga.