Marin Držić
1508. – 2008.
MARIN DRŽIĆ
IUBILAEUM
500 godina bilo čega u povijesti, posebno u povijesti jednog malog naroda, zavrjeđuje ogromnu pozornost. Kod nas Hrvata, radi se o gotovo polovini vremena „od stoljeća sedmog“!
Pamćenje – zaborav ?
Dok su se neke današnje blještave europske metropole davile u smeću i požarima branile od kuge, dok se rodio mali Marin , kroz fontane gospara Onofria potekli su već milijuni litara vode iz Komolca.
Potpuno, iznad europske razine, i svakako, ispred vremena s kojim se „ trjeba akomodavat“ .
To je dva stoljeća kasnije saznao Carlo Goldoni, možda, vjerojatno i pokojni Shakespeare.
I zato moramo biti obvezni tom čudnom liku Marinu, a ne samo zbog toga jer je on naprosto pisao dobro. Obvezni prema njemu, obvezni smo prema sebi, prema čovjeku u nama koji nije prebolio škrtost, ljubav, mržnju, zavist, veselje, tugu, obvezni smo prema duhu koji nas čini ljudskim bićima.
Petar Mihočević, 2008.
« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |