Pjevački zbor Gimnazije Sesvete  

Izložba ŠENOA i ZAGREB

Izložbu portreta u predvorju Gimnazije Sesvete naši su učenici likovne grupe posvetili AUGUSTU ŠENOI, najutjecajnijem i najplodnijem hrvatskom piscu 19. stoljeća, koji je bio svjedok potresa u Zagrebu prije 140 godina (1880.) i ususret 140. obljetnici smrti Augusta Šenoe (1881.). Ne štedeći svoje zdravlje, Šenoa je pomagao stradalima u potresu od jutra do mraka, a noćima je pisao roman Kletva i članke za časopis Vijenac, čiji je bio urednik. August Šenoa spada u one velikane hrvatskog naroda koji su obilježili čitavu epohu i čiji se utjecaj osjeća do današnjega dana. Šenoino je djelo jedan od kamena temeljaca hrvatske književnosti, ravan veličinama kao što su Marko Marulić, Marin Držić, Ivan Gundulić, Ivan Mažuranić, Antun Gustav Matoš ili Tin Ujević. Jednostavno, bez Šenoe nije moguće zamisliti ni hrvatsku književnost ni hrvatsku kulturu u cjelini. Šenoa je klasik hrvatske književnosti.

August Šenoa (Zagreb, 1838.-1881.) “najzagrebačkiji” je hrvatski književnik. Za rodni je Zagreb bio neraskidivo vezan ne samo “zagrebačkom tematikom” opsežnoga književnoga opusa nego i službovanjem - nizom dužnosti koje je obnašao do smrti. Bio je   gradski bilježnik i gradski senator, u čijoj ga je ulozi zatekao i veliki potres, koji je zadesio Zagreb 9. prosinca 1880. godine. Procjenjujući potresom nanesene štete po gradu Šenoa se razbolio od upale pluća, od koje je umro 13. prosinca 1881. godine  navršivši samo 43 godine života. Šenoa se zalagao za pomoć u obnovi kulturnih zgrada koje su stradale u potresu ističući njihovu važnost jer "narod ne žive samo o hljebu … valja pomisliti i na sgrade i zavode, koji su oštećeni a po njima cieli narod".

U svojim feljtonima Zagrebulje (1880.) Šenoa zapisuje: Nikad ne vidjeh užasnije slike, ne oćutih dublje žalosti za svoga vijeka.  Glavu svoju i svojih možeš iznijeti, al’ Zagreb, čitavi Zagreb! Bilo je kao da je đavo trgnuo otrovni nož, da ga zarine u srce hrvatsko – u Zagreb!... Tu stoje glasoviti hramovi Božji od mnogo vjekova, tu palače znanosti i umjetnosti, a sve je skupio znoj naroda hrvatskoga kroz vjekove, slovili smo u svijetu za kulturan narod, radili smo podupirani samo vlastitom snagom, a sad to da izbriše deset sekunda, jedan dah, jedan mah? To nije potreslo samo temelje naših kuća, već i temelje naših srdaca do dna, do korijena… Imam najmanje toliko srca koliko on, imam i tvrde nade da će sjena minuti, svjetlost sinuti. Tvrda budi u nama vjera, vjera u našu budućnost. Zagreb odolio je Turčinu i Tataru, kugi i požaru, Zagreb odoljet će i jurišu prirodne sile… Naš grad na lijepu moći će se pohvaliti da je kroz vjekove iskapio gorki kalež patnje do dna, neka se zna kolika je to patnja i nesreća bila; mjera pretrpljene nesreće povećava junačku nadu u budućnost. Mnogo smo pretrpjeli od pamtivijeka, strahotu pretrpjesmo skorih dana, al’ sve to ne ugasi u našim prsima ufanja u sreću Hrvatske – u budućnost Zagreba.

Sve naše radove pogledajte u predvorju škole, u PPT-u ili u digitalnoj

publikaciji ISSUU na: https://issuu.com/rjozic/docs/_enoa_i_zagreb 

Likovne radove pripremili učenici likovne grupe s profesoricom Inom Jozić i knjižničarkom Ružom Jozić, a Šenoine tekstove odabrale profesorica Željka Župan Vuksan i Ruža Jozić.