Pjevački zbor Gimnazije Sesvete  

U povodu Dana državnosti Republike Hrvatske stavljamo pred vas misli našega velikoga književnika Antuna Gustava Matoša zapisane prije stotinjak godina.

„Vjerujte u Hrvatsku koja nekad kao Francuska bijaše slika Marije, majke Božje sa sedam mačeva u srcu na banskoj staroj zastavi! Vjerujte u domovinu i molite za nju Boga ljubavi, mučeništva, slobode i potpunog požrtvovanja! Marulić je tako za nju plakao i molio u uzdasima svoje Judite. Gubec, Zrinjski, Frankopan, ilirske žrtve i Kvaternik prepatiše za nju Golgote i crvene Kalvarije. Ona je molila u molitveniku jedne svijetle banice, Katarine Zrinjske. Ona se gorko kajala i besmrtnim suzama plakala u Suzama sina razmetnoga. Ona je pod znamenjem Kristovim obranila Dubrovnik, branila Krupu, Klis, Siget i padala Četrdeset osme za Hrvatsku i za kralja. Jedan Strossmayer ju je digao u visinu kao zlatni kalež vjere i ideala, a jedan Ante Starčević je za nju radio kao apostol, živio kao pustinjak, a preminuo kao svetac… Ta vjera nije ljubiti krdo, koje se zovu Hrvati, nego ljubiti svoju energiju, svoju budućnost; svoj jezik – dobra neizvediva bez neke sloge i zajedničkog stupanja. Stupati – ali s kim, kamo?"(Kristali duha. Misli i pogledi Antuna Gustava Matoša", 2004. Školska knjiga, Zagreb, str. 190).

Naša je povijest zapisana i u kamenu, naši su slikari historicizma na svojim slikama prikazali najznačajnije povijesne trenutke hrvatskoga naroda, a pjesnici su tijekom stoljeća u svojim stihovima pjevali o patnji i čežnji hrvatskoga naroda za slobodnom domovinom Hrvatskom. Više pročitajte u priloženoj digitalnoj publikaciji ISSUU na poveznici:  https://issuu.com/rjozic/docs/domovina_u_slici_i_pjesni_koj_rije_i

                             Pripremila: Ruža Jozić, školska knjižničarka