Pjevački zbor Gimnazije Sesvete  

Tko je bila Sylvia Plath?

Prije nego što uđemo u samu zbirku, vrijedi se kratko zaustaviti na osobi koja stoji iza stihova te zbirke. Sylvia Plath nije bila samo pjesnikinja, nego i žena čiji je život bio obilježen dubokom boli, nesigurnošću i borbom s depresijom.                                                                       Rođena 1932. godine u SAD-u, Plath je rano pokazala literarnu nadarenost, ali i ranjivost koja će je pratiti cijeli život. Njezine pjesme i proza često govore o njenoj potrazi za identitetom, složenim odnosima s majkom i ocem, te želji da se oslobodi društvenih i osobnih okova.          Plath je imala nesreću da je već u ranoj mladosti doživjela velike gubitke — smrt oca duboko ju je potresla, a njena borba s mentalnim zdravljem na kraju je rezultirala tragičnim krajem njezina života 1963. godine.                                                                                                                    Ipak, kroz svoj rad, posebice kroz Ariel, ostavila je neizbrisiv trag na svjetskoj književnoj sceni.

Što je Ariel?

Zbirka Ariel objavljena je dvije godine nakon Plathine smrti i sadrži pjesme koje su nastale u posljednjim godinama njezina života. To nije knjiga pisana za publiku — to su stihovi nastali u trenutku unutarnjeg pritiska, borbe i dubokih propitkivanja.                                                             Ariel predstavlja kraj jednog razdoblja i početak nečeg novog — gotovo kao duhovno i emocionalno rođenje kroz bol. Naslov zbirke dolazi od imena konja na kojem je Plath jahala kao djevojka, koji je za nju bio simbol slobode i snage.                                                                      Samim time, Ariel je i metafora za oslobođenje, let i bijeg iz osobne emocionalne tame.

Poezija kao iskreno zrcalo duše

Kad čitamo Ariel, susrećemo se s pjesmama koje ne glume, ne skrivaju, ne uljepšavaju. Plath nas vodi ravno u srž, u neugodnu istinu o sebi, o svijetu, o boli i gubitku. Njena poezija često je oštra, katkad gotovo rezka, ali uvijek duboko ljudska. Primjerice, pjesma „Ženski Lazar“ (eng. Lady Lazarus) je gotovo buntovni manifest, gdje Plath govori o svojim borbama s depresijom i pokušajima samoubojstva. Ona ne traži sućut, već razumijevanje i priznanje svoje snage da se iznova diže. U stihovima koje koristi vidi se nevjerojatna hrabrost i samosvijest:

Umiranje je

Vještina kao i sve ostalo.

Ja to izvodim maestralno.

Izvodim tako da izgleda pakleno.

Izvodim tako da izgleda stvarno.

Moglo bi se reći da sam stvorena za to.

Ova pjesma nije samo zapis o patnji nego i o preživljavanju, o ponovnom rađanju iz pepela poput mitskog feniksa. 

Zašto je Ariel važan danas?

Možda će netko reći da je Ariel "teška" poezija, da nije lako pristupačna, da je "pretenciozna" ili previše mračna. Ali u tom "teškom" i "mračnom" leži njezina vrijednost. Današnje generacije, suočene s ubrzanim tempom života, stalnim pritiscima na društvenim mrežama, osjećajem usamljenosti i nesigurnosti, mogu puno naučiti od Plath. Ona nas podsjeća da je u redu osjećati se izgubljeno, slomljeno, da je važno priznati svoje slabosti i strahove. U svijetu koji često zahtijeva da budemo "savršeni" i "sretni" po svaku cijenu, Plathin glas je poput svjetionika koji pokazuje da je prava hrabrost biti iskren prema sebi. Osim toga, Plath ne govori samo o vlastitoj boli. U njezinoj poeziji nalazi se i nevjerojatna ljepota jezika, igra ritmom i slikama koje tjeraju čitatelja da se zaustavi, da razmisli, da osjeti. Pjesme iz zbrike Ariel nisu puki izrazi tuge — one su umjetnički izraz složenosti ljudskog iskustva.

Kako čitati Plath?

Da bi Plath "progovorila" danas, važno ju je čitati pažljivo i s razumijevanjem. Njezina poezija često koristi metafore i simbole koji otvaraju vrata u njezin svijet.                                            No, nema potrebe biti stručnjak da bi se doživjelo ono što ona poručuje.Počnite s pjesmama poput Morning Song ili Ariel, pa zatim dublje u Lady Lazarus ili Daddy. Nemojte se bojati osjetiti nelagodu — ona je znak da ste dotakli nešto važno.                                                                            I naravno, Plath nije jedina koja se bavi temama boli i preživljavanja, ali njezin stil i intenzitet čine je posebnom. Ona nije pjesnikinja za brzinski "scroll" na mobitelu, nego za trenutke kad želite stati i oslušnuti ono što se glasno ne govori. 

Plath i danas — zašto je potrebna?

U eri gdje se mnogi bore s mentalnim zdravljem, gdje je otvorenost o depresiji i anksioznosti još uvijek stigmatizirana, Plath je glas koji potvrđuje da nismo sami. Njezine riječi potiču na iskrenost prema sebi i potiču da pronađemo svoj put čak i kroz najteže trenutke. Za sve nas koji tragamo za smislom, za istinom o sebi, Ariel je poput starog prijatelja koji neće lagati niti bježati. I baš zato je važno da ju čitamo — ne kao povijesni artefakt, nego kao živi glas.

Zaključak

Sylvia Plath i njezina zbirka Ariel dokaz su da poezija može biti i svjetlo i sjena, da može prodrmati naše najdublje osjećaje i potaknuti nas na razmišljanje o onome što često skrivamo. Za današnje generacije, koje se ponekad osjećaju izgubljeno i izolirano, Ariel je prilika da otkriju snagu u svojoj ranjivosti i ljepotu u svojoj složenosti. Zato predlažem — otvorite Plath, dopustite joj da vam progovori, i možda ćete kroz njene riječi bolje razumjeti druge, ali ono mnogo važnije – spoznat ćete sebe.

*Za one koji žele znati više

Osim impoznatne zbirke Ariel, Sylvia Plath iza sebe ostavila je i kultni                          roman „Stakleno zvono“ koji se smatra klasikom američke književnosti. Roman govori o sazrijevanju djevojke Esther Greenwood u konzervativnoj Americi 50-ih godina prošlog stoljeća, a sam je roman protkan autoričinim živopisnim poetskim jezikom i autobiografskim elementima. Šokantno iskren i bolan u opisu mentalnih problema i, Plath uvlači čitatelja u mračne kutke ljudske psihe progovarajući o ograničenim mogućnostima i stereotipnim ulogama žena toga vremena, o ženskoj ambiciji, emancipaciji i seksualnosti.                                                                                                                       O ovoj se autorici, dakako, mnogo i pisalo, stoga za sve čitatelje knjigoljupce preporučujem roman „Ti kažeš“, autorice Connie Palmen, koja u obliku dramatskog monologa izvanredne snage dostojne najsnažnije osobnosti engleske poezije, Tedu Hughesu, Plathinom mužu, po mnogima odgovornom za Sylvijinu preranu smrt, daje glas da ispriča svoju stranu priče o problematičnom braku s genijalnom pjesnikinjom.                                                                                                                  Također,preporučujem i roman „Euforija“ autorice Elin Cullhed koji na maestralan način daje odgovore na najbitnija pitanja o autorici otvarajući nam pogled u zadnju godinu njezina života prije samoubojstva. Pisan u prvom licu, na inovativan i moderan način pripovijeda se o tabu temama tadašnjice i sadašnjice; o suicidu, depresiji, usamljenosti i pokušaju pronalaska sebe u surovom svijetu.