Pjevački zbor Gimnazije Sesvete  

U svom izlaganju doc. Drenjančević istaknula je kako je Šimić bio pjesnik neprestane mijene i preobraženja, od matoševca idiličnih pejzaža u vezanome stihu, preko ekspresionističke faze zgusnutoga izraza i slobodnoga stiha (u Preobraženjima) do socijalnog pjesnika u svojoj posljednjoj stvaralačkoj i životnoj i fazi. Radikalan u svom manifestnom tonu i  umjeren u svojoj poeziji Šimić je stekao krug osporavatelja i glorifikatora koji su se s odmakom vremena složili u tome kako je u kanonu hrvatske književnosti njegovo mjesto nezaobilazno, a glas živ do danas: »Javio se i nestao kao meteor. Ostala je svjetlost.« (J. Kaštelan)

Na koncu doc. Drenjančević s učenicima je analizirala pjesmu Prazno nebo (objavljenu 1922.) dodirujući njene filozofske, povijesne i prostorne konotacije, kao i poetičke značajke te podcrtavajući zaključno poziciju pjesnika koji, baš kao i Šimić, bezvremeno „stoje pred ništavilom i ćute“– osjećaju i šute.

Prazno nebo

Nebo je već dugo praznina
bez Boga i serafina,
beskrajna pustinja siva
kroz koju kadšto aeroplan, grdna tica, pliva.

Ne lete više duše gore ko laste.
Čovjek u zemlju legne i sav se raspe.
K Bogu izgubismo pute.
Pjesnici stoje pred ništavilom, i ćute.

Uz izložbu postavljenu u auli Škole na kojoj su predstavljeni životopis, književno stvaralaštvo, motivski raspon i glas kritike o A. B. Šimiću, gostovanje doc. dr. sc. Ivane Drenjančević s Odsjeka za kroatistiku pretvorilo se učenicima četvrtih razreda u neposredan, ugodan i koristan sat pripreme za predstojeću maturu.

Priredile: prof. Marija Križanac i školska knjižničarka Brigita Kosić