Pjevački zbor Gimnazije Sesvete  

Izvješće o terenskoj nastavi u Vukovaru

Vukovar se nalazi na istoku Slavonije, smješten je na sjeveroistočnom dijelu Republike Hrvatske. Leži na ušću rijeke Vuke u Dunav. Ima povoljan položaj jer se nalazi na plodnoj Panonskoj nizini, a ima i dobru prometnu povezanost – ne samo cestama i željeznicom (sa Zagrebom i Osijekom), već je i Dunav plovna rijeka. Na tom području nalaze se stepe čijom razgradnjom nastaje plodno tlo karakteristično za to mjesto – crnica. To je područje umjerene kontinentalne klime zbog čega su ljeta vruća, a zime izrazito hladne, a proljeće i jesen su najkišovitiji. Sjedište je Vukovarsko-srijemske županije, nalazi se blizu granice s Vojvodinom. Prema popisu iz 2021., ima 23 175 stanovnika. Prije Domovinskog rata (1981.) imao je oko 41 959 stanovnika, a 1991. 46 735 (izvor: https://dzs.gov.hr/ pristupljeno: 9.11.2024. u 17:15).

Prije obilaska Vukovara, saznali smo da je prije Domovinskog rata bio jedno od najrazvijenijih industrijskih gradova u Hrvatskoj, a poznata je bila tvrtka Borovo koja se bavi proizvodnjom gume i obuće. Danas se gospodarstvo temelji na uslužnim djelatnostima, osobito turizmu te poljoprivredi. Vukovar se nalazi na mjestu gdje završava povijesna i tradicionalna regija Slavonija i prijelazi u Srijem. 

Što smo posjetili

Posjet smo započeli u vukovarskoj bolnici, koja je tijekom opsade grada 1991. godine pružala sklonište i medicinsku pomoć ranjenim civilima i vojnicima te time postala simbolom borbe za život. Bolnica je tada služila ne samo kao medicinsko utočište za ranjenike nego i kao sklonište za brojne civile. Prije obilaska smo vidjeli emotivan video koji je prikazivao i stare isječke iz Domovinskog rata, ali i objašnjenja značenja bolnice. S vodičkom smo obišli prostorije u kojima su medicinsko osoblje i ranjeni boravili pod iznimno teškim uvjetima te smo saznali više o njihovoj hrabrosti i predanosti. Vidjeli smo kiruršku salu - mjesto gdje su liječnici, unatoč nestašici medicinskih potrepština i stalnom granatiranju, radili operacije i spašavali živote u gotovo nemogućim uvjetima. Na odjelu intenzivne njege su njegovali najteže ranjene, često pod svijećama i uz minimalne resurse. Tu je bilo i rodilište, a saznali smo da je tamo bio samo jedan inkubator. Podrum je bio pretrpan ljudima svih dobnih skupina, koji su u strahu proveli dane i tjedne, a osoblje je u teškim uvjetima moralo voditi brigu o velikom broju ljudi odjednom.

Saznali smo i da je tijekom okupacije Vukovara iz bolnice na Ovčaru odvedeno više od 260 ranjenika, civila i medicinskog osoblja, od kojih su mnogi tamo pogubljeni. Na popločenom zidu u podrumu bolnice bile su sive, crne i bijele pločice koje su predstavljale odvedene ljude, pri čemu sive pločice simboliziraju nestale, a crne pogubljene i nađene.

Nakon posjeta bolnici, imali smo slobodno vrijeme u centru grada, gdje smo mogli istražiti povijesnu jezgru Vukovara. Prošetali smo uz rijeku Vuku koja se u Vukovaru ulijeva u Dunav. Vidjeli smo i hotel koji je ostao neobnovljen od bombardiranja iz Domovinskog rata.

Nakon toga smo posjetili vojarnu koja je bila jedno od glavnih uporišta obrane Vukovara, a kroz nju nas je proveo hrvatski branitelj koji nam je mnogo ispričao iz vlastitoga iskustva. Ovdje smo saznali više o taktikama i izazovima s kojima su se branitelji suočavali tijekom bitke. Branitelji su svakodnevno trpjeli napade, ali su se i dalje odupirali, pokazavši nevjerojatnu snagu i odlučnost. Vidjeli smo oružje, tenkove i opremu koju su branitelji dobivali, a vidjeli smo da je ona u početku bila zaostala (vojnicima su se često slali lijekovi kojima je istekao rok trajanja, a prve uniforme su im bile zaostale).

Čuli smo i priče o izdajama koje su komplicirale obranu grada, jer su informacije o položajima branitelja i zalihama ponekad dolazile do neprijatelja. Ove izdaje su bile bolna tema jer su dolazile od ljudi koji su se nekad smatrali susjedima i prijateljima. Napadi četnika često su pokušavali izazvati što veću štetu i zastrašiti stanovništvo. Branitelj koji nas je vodio kroz vojarnu je i sam bio ranjen te nam je ispričao o strahotama koje su doživjeli on i drugi branitelji, te o mnogim gubitcima koje su pretrpjeli. Trauma branitelja i civila osjeća se i danas; mnogi koji su preživjeli još se nose s posljedicama rata, što smo čuli od voditelja koji to vidi i kod nekih starih poznanika.

Naš vodič časnik Anđelo Batinić, dragovoljac Domovinskoga rata vrlo emotivno informirao nas je i o logorima koji su uspostavljeni u Srbiji, kamo su odvedeni brojni zarobljenici iz Vukovara (primjerice Stajićevo koje je nastalo na prostoru farme). U tim logorima držani su i vojnici i civili.

Popeli smo se i na vodotoranj, simbol otpora Vukovara. Ovaj obnovljeni vodotoranj, stoji kao podsjetnik na snagu i izdržljivost Vukovaraca. Pogled s vrha vodotornja omogućio nam je predivan pogled na grad. Na vodotornju pronašli smo i ime naše škole Gimnazija Sesvete, koja je bila jedan od tisuće donatora obnove tornja.

Nakon vodotornja, posjetili smo Memorijalni dom Ovčara. Na ovom potresnom mjestu prisjetili smo se žrtava stradalih na Ovčari i saznali više o tragičnim događajima koji su se ovdje dogodili. Nakon što nam je vodič predstavio mjesto i objasnio značaj i simboliku, proveli smo neko vrijeme u tišini, a onda i razgledali. Zvijezde na stropu simboliziraju svaku žrtvu. U središtu prostorije se vrte imena žrtava, a na zidovima se izmjenjuju njihove slike. Saznali smo da to simbolizira njihovo nestajanje iz naših sjećanja. Na podu, na slami (na kojoj su žrtve morale biti), bili su njihovi osobni predmeti. Saznali smo da je jedino krov i ulaz ostao nepromijenjen, a vrata koja su zaglavljena više se ne mogu zatvoriti što simbolizira to da se na Ovčari niše nitko ne može zarobiti.

Na kraju smo na memorijalnom groblju odali počast svim žrtvama Domovinskog rata. Groblje kao mjesto sjećanja ostavilo je dubok dojam na sve nas, naglašavajući važnost mira i sjećanja na prošlost.

Ovaj posjet Vukovaru pružio nam je priliku da na poseban način sagledamo povijest i značaj ovoga grada. Osvijestili smo koliko je važno čuvati sjećanje na prošlost te smo iz Vukovara otišli s dubljim razumijevanjem vrijednosti mira, hrabrosti i domoljublja.

Pripremila učenica Lea Lanović, 4.c u suradnji s profesoricom Suzanom Pešorda