| 2021-11-15 10:14:03 VUKOVARU I ŠKABRNJI S LJUBAVLJU Obilježavanje 30. obljetnice Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje u Gimnaziji Sesvete
Hrvatski je sabor u ožujku 2020. godine donio Zakon o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta te se od tada 18. studeni obilježava kao Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Vukovar je mjesto posebnog domovinskog pijeteta zbog svoje važne uloge u uspostavi samostalne, suverene i demokratske hrvatske države te predstavlja simbol hrabrosti, žrtve, pobjede i zajedništva u Domovinskom ratu, kao i Škabrnja, koja je simbol mjesta s najvećim stradanjem. Pijetet i sjećanje posvećeni su i onim žrtvama i stradalnicima Domovinskog rata koji su nestali i čije su sudbine još uvijek nepoznate.
U spomen na sve žrtve Domovinskog rata upalimo svijeće na svojim prozorima i na našim ulicama, a u našoj ćemo školi u povodu 30. obljetnice stradanja Vukovara i Škabrnje u Domovinskom ratu, ovaj tjedan imati više događanja:
Organizacija i provedba programa: stručno vijeće nastavnika geografije i povijesti, prof. Suzana Pešorda, Nikola Sebastian Jambrošić, Željka Župan Vuksan i knjižničarka Ruža Jozić PREDAVANJE ZA UČENIKE uz 30. obljetnicu sjećanja na žrtvu Vukovara, Škabrnje i svih stradanja naših branitelja U tjednu koji posvećujemo 30. obljetnici stradanja Vukovara i Škabrnje, kao i svim hrvatskim braniteljima, naši su učenici 4. razreda slušali predavanje Moj tata u logoru – 175 dana, koje je održala naša bivša učenica Erika Perić, sada studentica Kriminalistike u Zagrebu. Bilo je dirljivo i začuđujuće potresno slušati Eriku koja odrasta s ocem – braniteljem Domovinskog rata i bivšim logorašem, čije je priče upijala godinama, kao da ih je i sama proživjela. Sve njegove današnje patnje koje su posljedica užasa koji je proživio u logoru u Kninu zajedno sa svojim suborcima, Erika proživljava i danas u svojoj obitelji. Ali, na svu sreću nije razočarana ni malodušna, to joj naprotiv daje izuzetnu snagu da bude pozitivna i optimistična, nikoga ne mrzi, sve oprašta, iako je njenom ocu teško zaboraviti sve nevolje i patnje koje je proživio… Kao što je i Siniša Glavašević zapisao u svojim ratnim Pričama iz Vukovara: „Rat je nešto najgore i najstrašnije što se čovjeku moglo dogoditi… Život je pun zagonetki, ali najzagonetnije je to kako od prijatelja nastaje neprijatelj. Jeste li ikad pomišljali zašto je lakše steći neprijatelja negoli prijatelja… Često i ne znate, ali događa se da vaši pozdravi, vaše iskrene i dobre želje, ostanu u sjeni nečije mržnje. Jedino što možete jest upitati se jeste li baš vi to zaslužili. To, doduše, neće smanjiti nastalo neprijateljstvo, ali će vam umanjiti tugu, a može se čak dogoditi da se mržnja zanese u svojoj jarosti, pa da samu sebe pretvori u prah, u ništa. A može se dogoditi da mrak zadavi svaku ružnu misao. Ali to se može dogoditi tek ako je u svijetu ostalo makar malo ljubavi. Zato, ako je u vama ima, ne štedite je. Podijelite, dajte djelić svoje ljubavi prvome do sebe i bit će manje neprijatelja. Za početak dovoljno je i to.”
Uz izvrsno dokumentiranu prezentaciju na kojoj je pokazala mnoge pojedinosti o kojima je i pričala, učenici su imali priliku vidjeti i originalne dokumente, pisma koje je njezin otac pisao iz logora, presude srpskih paravojnih vlasti u Kninu i mnoge druge. Zahvaljujemo Eriki što je smogla snage i hrabrosti otvoreno progovoriti o temi PTSP-a, s kojom se nosi njezina obitelj, kao i sa svim drugim problemima koji muče naše branitelje… Veliki poticaj svima nama da još više cijenimo branitelje iz Domovinskog rata i svu njihovu patnju koju su podnijeli za slobodnu i neovisnu Hrvatsku. HVALA IM! Pripremile: Suzana Pešorda, prof. povijesti i geografije i Ruža Jozić školska knjižničarka |
| Srednja škola Sesvete |
.jpg)