Uz Kristovo rođenje i uskrsnuće, njegova muka i smrt, najčešće su teme kršćanske umjetnosti u likovnom, glazbenom i književnom izrazu. I hrvatska pjesnička riječ slavi Boga od prvoga svoga  proslova na krsnome studencu. Biblija, Stari zavjet i Novi zavjet – Krist, Marija, prva Crkva, apostoli, evanđelisti, mučenici…; povijesni hod Crkve – ljudi, predaja, tradicija, učiteljstvo, teologija, pobožnosti, događaji – sve je našlo mjesto u pjesničkoj baštini Hrvata… (dr. sc. Vladimir Lončarević)

Preko vjekova prostrla se sjena golgotskoga križa na naše puteve, a iz daljina Tvoj pogled preko svega ulazi u naše umorne zjene i tumači nas same. Tvoji ranjeni dlanove drže nas neprestano pod svjetlom Tvojih zvijezda; Ti hoćeš da mi, koji smo Tvoje slike, uputimo naše puteve put smisla Tvoga puta. Ti si kraj nas i u nama, isti kao nekada, a mi trebamo samo tiho šapnuti: Gospode, daj da progledamo, pa da Tvoj tajni Efeta otvori jasnoćom naše oči, da Te osjetimo realnijeg od svake realnosti. Preko vjekova prostrla se sjena golgotskoga križa i na Tvoj put, nepoznati moj brate i prijatelju. (Branko Fučić)

Kako smo u Godini čitanja, svrnite svoj pogled na pjesničku riječ u sklopu pasionskog kompleksa u hrvatskoj književnosti – križni put – Via crucis, koji u sebi veže različite elemente kršćanske tradicije. Osobito od druge polovice 19. st. hrvatski pjesnici sve više tematiziraju muku Kristovu, od Ivana Mažuranića i S. S.  Kranjčevića, do 20. st. u kojem se mnogi pjesnici okreću ovoj tematici, povezujući Kristovu muku s tragičnom sudbinom čovjeka - od Krleže, A. B. Šimića, N. Šopa i mnogih drugih sve do naših dana. 

U priloženom ISSUU na poveznici:

 https://issuu.com/rjozic/docs/uskrsnu_e_u_sthovima_na_ih_pjesnika pročitajte izbor pasionske poezije, a u predvorju škole pogledajte kako su križni put oslikali naši učenici likovne grupe.

Pripremile: profesorica Ina Jozić i knjižničarka Ruža Jozić