U vrijeme adventa dok iščekujemo Božić, razmišljamo o smislu Božića, koji se mora dijeliti s bližnjima, s drugima, naviještati i svjedočiti ljubav prema bratu čovjeku. Božića  nema i ne može ga biti ako ne idemo ususret drugima. Neće nam nitko ukrasti Božić ako smo se dostojno pripremili u adventu, ako smo poravnali sve krive staze u našim srcima, ako smo imali ljubavi za drugoga, ako smo i najmanje pomogli čovjeku u potrebi. U vremenu došašća očekujemo dolazak Isusa kao djeteta u štali, kao milost u našim dušama. Vrijeme došašća ispunjeno je pripremanjem i iščekivanjem. Često se zaokupljamo materijalnim, vanjskim  pripremama za Božić, a gubimo iz vida prave razloge našeg iščekivanja i slavljenja Božića. Mi kršćani trebali bismo usredotočiti pažnju na duhovnu stranu Božića, za razliku od potrošačkog svijeta oko nas. Usred silne žurbe tipične za ovo doba godine, pokušajmo učiniti od ovog vremena došašća vrijeme iščekivanja i čežnje, obraćenja i nade, razmišljanja o ljubavi i poniznosti. Dok ukrašavamo prostorije svojih domova, ne smijemo zaboraviti pripremiti mirno mjesto u našim srcima, u kojem će boraviti naš Spasitelj. Stoga, kršćansko došašće kao vrijeme radosnog iščekivanja predstavlja svjesnije i intenzivnije proživljavanje onog općeg raspoloženja iščekivanja, karakterističnog za cjelokupni život Crkve. Sav naš život, cijela povijest čovječanstva je veliko došašće. Ipak, u došašću se ne slavi samo iščekivanje, već i dolazak našeg Gospodina, Isusa Krista koji traje bez prestanka…

Ike Mandurić u Gimnaziji Sesvete, u Zagrebu 14. prosinca 2017.