Stihovima „Ljubi, piši i govori/ sanjaj, briši i otvori/ neku knjigu koja pjeva//“ započeo je u srijedu 8. studenog 2017. u skopu Mjeseca hrvatske knjige književni susret s Evelinom Rudan, pjesnikinjom i znanstvenicom, te izv. prof. dr. sc. Lahorkom Plejić Poje. Organizatori susreta su knjižničar Ivan Babić iz Knjižnice Sesvete i knjižničarka Ruža Jozić iz Gimnazije Sesvete. Susret je moderirala prof. hrvatskog jezika Draženka Čutura. Povod je knjiga Eveline Rudan Vile s Učke za koju je dobila Godišnju nagradu Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

      Vile su uvijek bile lijepe žene, duge plave kose, mogle su se naći kraj vode, nekog izvora, voljele su jahati konje i skrivale su noge, najčešće su bile konjske. U usmenim predajama svih naših krajeva bile su prisutne odavnine tako da su ušle i u pisanu književnost, osobito onu renesansnu. Petrarkisti su svoje žene nazivali vilama, bile su zaštitnice naroda, osobito one velebitske, a vile u istarskim predajama bile su graditeljice koje su gradile pulsku Arenu. Predstavljajući knjigu Vile s Učke – žanr, kontekst, izvedba i nadnaravna bića, dr. sc. Lahorka Plejić Poje naglasila je kako je u knjigu utkan mukotrpan rad dubinskog istraživanja koji sjedinjuje teoriju i praksu te daje jedan doprinos ne samo zavičajnoj, istarskoj kulturi već i hrvatskoj, nacionalnoj. Autorica Evelina Rudan naglasila je potrebu za osvješćivanjem usmene tradicije kojoj je pisana nadređena u svakom pogledu te joj je želja da i mladi shvate kako je usmena tradicija i dalje prisutna oko nas. Objasnila je razliku između bajke, predaje i legende koji se svakodnevno miješaju u javnosti. Uz vile u knjizi su opisane i predaje o drugim nadnaravnim bićima kao orko/mrak, štriga, štrigun, krsnik, mora.... Jednu zapisanu predaju o vilama pročitao je prof. fizike Goran Bažon kojem je labinski istarski govor materinji.

         Drugi dio književnog susreta posvećen je zbirci pjesama Pristojne ptice u kojima je mjesto našla i jedna pjesma o Sesvetama Vrane nad Sesvetama. Pjesnikinja je govorila o pjesmama u kojima je njezino osobno iskustvo i univerzalno te da su svakodnevne običnosti dio nje kao i istarska zavičajna poezija. Zagrebačka stvarnost našla se u još nekim pjesmama, a učenici Antea Latinčić i Gabrijel Lukić pročitali su Do Dubrave i Večeras bih mogla napisati najradosnije stihove.

        Na pitanje što može reći o zbirci Pristojne ptice nakon vremenskog odmaka, s obzirom na to da je zbirka izišla prije devet godina, 2008., Evelina Rudan je rekla kako joj je uvijek zanimljiv izbor pjesama koje se čitaju iz te zbirke. Neke se stalno čitaju, a neke kao Večeras bi mogla napisati najradosnije stihove (posvetnica Nerudinoj pjesmi) rijetko se odabiru. Pokušavajući sačuvati vlastiti svijet od zaborava i prolaznosti,  pretočila ga je u stihove te svoj doživljaj povezala sa sličnim doživljajem svojih čitatelja. Osobito joj je drago predstaviti se mladim čitateljima i veseli je svaki projekt u kojem suvremeni pisci mogu doprijeti do mladih čitatelja.   

Draženka Čutura, prof.