Govoreći o knjizi Petrač je istaknuo kako u romanu Godina i vječnost dolazi do izražaja autorovo razmatranje konkretnih povijesnih zbivanja, određenih likova i osobnih doživljaja tijekom cijele 1999. godine. Riječ „Godina“ u naslovu označava formalni vremenski okvir, razdoblje u kojem je započela Lončarevićeva uloga predsjednikova savjetnika, dok je riječ „vječnost“  ključ za razumijevanje cijele narativne strukture romana, velikog djela ostvarenja hrvatske države u sklopu cijele hrvatske povijesti.

Komunikacijski savjetnik Mihovil Bogoslav Matković naglasio je:  roman Godina i vječnost prelijep je spomen Franji Tuđmanu i njegovom epohalnom djelu. Pisac svojim osobnim promišljanjima i uporabom autentičnih zapisa Franje Tuđmana u kombinaciji s njegovim razmišljanjima, koristi citate iz brojnih djela svjetskih i hrvatskih pisaca te razotkriva važne momente hrvatske povijesti.

Dr. sc. Miro Kovač i bivši ministar vanjskih poslova RH, naglasio je važnost dr. Franje Tuđmana u stvaranju hrvatske države i njezinom međunarodnom priznanju, kao i Tuđmanovu značaju u cjelokupnoj hrvatskoj povijesti.

Prof. dr. sc. Vladimir Lončarević daje živu fresku onoga vremena i pruža cjeloviti uvid u ulogu prvog hrvatskog predsjednika u obnovi hrvatske države, njezinom međunarodnom priznanju i nedovršenoj duhovnoj obnovi hrvatskog naroda. Za razliku od drugih tekstova koje su pojedini autori posvetili tom vremenu, prvom hrvatskom predsjedniku i njegovu političkom naslijeđu, knjiga Vladimira Lončarevića „Godina i vječnost“ vrstan je pokušaj literarnog čitanja vremenite nacionalne povijesti hrvatskog naroda u nesklonim razdobljima, prepunim protivštinama, i nepokolebljivo računa s iznad vremenskom vječnošću. Prof. Lončarević u toj romanesknoj povjesnici citira brojne Tuđmanove izjave tijekom burnih ratnih i poratnih godina, a u roman su utkane i misli više od stotinu hrvatskih i svjetskih književnika i filozofa. 

Zahvalivši organizatorima autor se prisjetio početka 1999. u kojoj je dobio povlasticu, na njegov poziv da bude predsjednikovim suradnikom. Vrijeme je to bilo doduše kratko, ali u oblikovanju naših života, nije ključno vrijeme nego momenti koji nas formiraju i definiraju, kazao je autor Lončarević te dodao: „Godinama sam iz te godine nosio neke trenutke, ponešto i zapisao, no prije četiri godine sazrela je zamisao da napišem roman o njemu – kakvog sam ga doživio, no i kako sam ga iz svoje duhovne vizure vidio u cjelini hrvatske povijesti. Nisam ovaj roman pisao radi neke rehabilitacije predsjednika Tuđmana. Ne treba njemu rehabilitacija, jer je on najčvršće habilitiran u hrvatskom narodu, nego nama treba rehabilitacija, ponovno uspravljanje u duhu njegove misli i ideje Hrvatske kao suvremene i neovisne države, ali i Hrvatske Ideje, kako sam te riječi velikim slovima pisao u romanu, kao ideje autentičnog duha naše tradicije i baštine, da sad, trideset godina nakon pobjede u ratu i konačnog oslobođenja domovine vidimo gdje smo, što smo, kakvi smo, što hoćemo i što želimo s ovom našom dragom zemljom hrvatskom nama samima i cijelom svijetu.“

Profesori povijesti: Hrvoje Kurevija, Sonja Batinić i Suzana Pešorda