Gospodin Domović utjecajna je osoba hrvatske pjesničke scene. Vrhunce svoje popularnosti u književnim je krugovima stekao u drugoj polovici 80-ih, 90-ih i 2000-ih godina, a pohvaljuje ga činjenica da je bio 80-ih jednim od najnagrađivanijih pjesnika bivše države. Danas, ništa manje aktivan u književnoj djelatnosti, poeziju i prozu kontinuirano objavljuje u brojnim časopisima, dnevnom tisku ili na radiju. Uvršten je u više panorama te u antologiju hrvatskog pjesništva. Kao zahvalu za osobite zasluge i doprinos hrvatskoj kulturi, Republika mu je Hrvatska 1996. godine uručila Red Danice s likom Marka Marulića, ali i mnoge druge nagrade.

Profesorica Čutura u nekoliko je rečenica predstavila pjesnika, a učenici 1.a, izdvojivši i krasnosloviši nekoliko Domovićevih lirskih pjesama, pozdravili su ga na taj način odviše originalno te otvorili ovaj književni susret organiziran u povodu Mjeseca knjige i Dana sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje. Potom je uslijedio razgovor između profesorice i pjesnika u kojemu su se ispreplitale teme pjesništva, odnosa današnjih generacija s generacijama starijih pjesnika, ali i promišljanja pjesnika Domovića o novijim načinima pisanja i objavljivanja poezije. Pjesnik izdvaja kako se današnji način oblikovanja njegove poezije tematikom, izborom motiva i simbola znatno razlikuje od njegova cjelokupnog opusa te da uporište u odaljavanju od tradicionalnih pjesničkih vrijednosti upravo nalazi u bogatstvu hrvatskoga jezika. U razgovoru je, nadalje, iznio svoj žal po pitanju manjka pažnje i posvećenosti pisanoj riječi, a nezaobilazna je tema bila i stvaranja „estetike ružnoga“ u hrvatskom književnom prostoru. Domović je potom prokomentirao da, kao pjesnik stare garde, ne podilazi toliko digitalnim oblicima zbirki, ali da mu je drago što se na takav način današnjim generacijama i budućim narašajima približava ljepota lirike.

Profesorica je, potom, preusmjerila razgovor na temu zbirke Cvrčci u trubi kojoj je Tomislav Domović jedan od urednika. Na pitanje Koja je vrijednost zbirke? odgovorio je da zbirka svojim

motivima daje osvježenje antologiji antiratne poezije. Naime, strahota invazije na Ukrajinu u veljači 2022. godine ponukala je pjesnika, koji je i sam bio ratni branitelj, da počne pisati o užasima rata općenito – kako o ukrajinsko-ruskom, tako i o Domovinskom ratu. Zbirka je iziskivala godinu dana kontinuiranog rada, a na kraju je izašla kao svojevrsna posveta Domovinskom ratu i hrvatskom pjesništvu. Pjesme ne odišu ideološkim idejama, naprotiv – iz njih izviruje sjećanje na žrtve rata, ali i na temeljne ljudske vrijednosti – zajedništvo, slogu i prihvaćanje.

Pri samom kraju susreta, nekoliko minuta prije dva, Domović je izrecitirao dvije svoje pjesme – jednu antiratnu te jednu ljubavnu. Istaknuo je da veći dio njegova opusa čini i ljubavna poezija nadahnuta onom čileanskog pjesnika Pabla Nerude. Za kraj, pročitao je svoju pjesmu Baklje koja je proglašena jednom od najljepših hrvatskih erotskih pjesama. Poručio je, kao zaključak, da temeljni motiv, kako pjesništva, tako i života, uvijek treba biti – ljubav – te da to uvijek imamo na umu.

A, vjerujemo da će to tako i ostati s obzirom na to da je čitav književni susret, od samog početka, odisao istinskom ljubavlju i strašću kako spram čovjeka, tako i spram poezije.

Karlo Cvrtak, 2.a