Sljedećeg smo dana putovali na jug, u Rim. Nakon hladne Firenze dočekao nas je sunčan i topao Rim, okićen stablima naranača. Odmah smo krenuli ad limina apostolorum, na pragove apostola, tj. u Vatikan, u baziliku sv. Petra s  Berninijevom kolonadom koja izgleda kao da grli sve hodočasnike... Vidjeli smo grob sv. Petra, sv. Ivana Pavla II i kriptu s grobovima više papa, a među njima i Benedikta XVI, iznad kojeg je poznati Duknovićev reljef Marije s Isusom, kojeg je Ivan Pavao II jako volio. Vidjeli smo i čudesnu Michelangelovu statuu Marije s Isusom skinutim s križa - poznata Pietà, i ljudsku i božansku istodobno. Naš vodič nam je rekao zanimljiv podatak – kad bi se Marija, koja u kipu sjedi, uspravila, bila bi visoka tri metra!

Pročitali smo i preveli brojne latinske natpise i krenuli iz Vatikana u Rim. Usput smo vidjeli mauzolej cara Hadrijana, u srednjem vijeku pretvorenog u Anđeosku tvrđavu koja brani prilaz Vatikanu. Kamenim mostom preko Tibera, koji je ukrašen predivnim kipovima, uputili smo se u središte grada prema Piazzi Navona, koja je nekoć bila stadion, tj. trkalište cara Domicijana iz dinastije Flavijevaca, a danas je krase Berninijeva Fontana četiri rijeke (Fontana dei fiumi – četiri muška lika simboliziraju rijeke Ganges, Nil, Dunav i Rio de la Plata, a usred njih je jedan od brojnih egipatskih obeliska koje su Rimljani na nevjerojatan način dopremili u čitavom stanju brodovima iz Egipta. Trg još uvijek ima elipsoidni oblik stadiona, a pretpostavlja se da i ime trga - Navona, dolazi od grčke riječi „agones”, igre, jer su tu u antici ljudi dolazili gledati igre. Bernini i Boromini, slavni renesansni arhitekti, bili su i ljuti suparnici, pa jedan od likova s Berninijeve fontane gleda prema Borominijevoj crkvi s rukama u zraku, kao da se grozi te „užasne građevine.  Usput smo napravili brojne fotografije rimskih znamenitosti. Zatim smo se probili do Fontane di Trevi i pobacali u nju mnogo kovanica eura, jer kažu da ako uspiješ u nju ubaciti novčić (ali s leđa), opet ćeš se vratiti u Rim.

Produžili smo do Panteona, kojeg je podigao M. Agripa i obnovio car Hadrijan. U sumrak smo stigli još vidjeti Španjolske stube (nazvane po španjolskoj ambasadi u blizini), i poprilično umorni odvezli smo se u naš hotel na počinak.

Sljedeći smo dan uglavnom posvetili antičkom Rimu. Ujutro smo se odvezli prema Kalistovim katakombama na slavnoj Apijevoj cesti, jer u to vrijeme nije bilo dozvoljeno zakapanje unutar zidina grada pa su se groblja nalazila duž cesta izvan grada. Prošli smo pored znamenite crkve Quo vadis (na tom je mjestu sv. Petar, bježeći iz Rima zbog Neronovog progona kršćana sreo samog Isusa i pitao ga: Quo vadis, Domine? tj. kamo ideš, Gospodine? Isus mu je rekao da ide u Rim opet biti razapet, jer je Petar napustio njegov narod; tada se Petar, postiđen, vratio u Rim i podnio mučeničku smrt. Crkva je podignuta na mjestu gdje je Petar navodno zabio svoj putnički štap, iz kojeg je izraslo čitavo stablo. Kroz mrak katakombi, tih grobnica prvih kršćana, proveo nas je mladi salezijanac. Ulomci nadgrobnih natpisa svjedoče o životu i smrti stotina tisuća ljudi onih vremena. Tu su sahranjene i brojne pape iz vremena kad je bilo opasno biti papa, pa i sveta Cecilija, zaštitnica glazbe.

Puni dojmova, odvezli smo se na Forum Romanum i obišli sve o čemu smo u nastavi samo učili i pričali: i Vestalke, i dvije bazilike, i hram Kastora i Poluksa, i hram kojeg je car Antonin Pio podigao voljenoj supruzi Faustini, i rostru (govornicu) s koje je nekoć visila Ciceronova glava i desnica koja se drznula pisati govore protiv Marka Antonija, i kuriju senata, Saturnov hram, Cezarov grob, sva tri slavoluka, Konstantinov, Titov i Severov, Kolosej. Bacili smo pogled prema ostacima carskih palača na Palatinu i hramovima na Kapitoliju, kojih već odavno nema tamo, spoticali se pod sjajnim suncem na Svetoj cesti. Zatim smo prošetali i do carskih trgova, Nervinog, Augustovog i veličanstvenog Trajanovog. Teško ih je zamisliti u nekadašnjem sjaju. Sic transit gloria mundi.

Nakon stanke za ručak, podvečer smo se popeli do crkve sv. Petra u lancima i vidjeli Michelangelovog Mojsija, i nadgrobnu ploču našeg slikara Julija Klovića - Michelangela minijature, najvećeg majstora u najmanjem. Potom smo produžili na Kapitolij, pred kip Marka Aurelija, cara i filozofa, na konju, s galebom na kuštravoj glavi. Tu je rimska vlada i slavni kapitolijski muzeji, a s veličanstvenih stuba, koja opet čuvaju Michelangelovi Dioskuri, Kastor i Poluks, puca predivan pogled na Rim. Naš treći dan završio je pozdravom replici slavne kapitolijske vučice - urbem aeternam.

Zadnjeg dana, na povratku kući – Siena. Mir i spokoj, obiteljska atmosfera malog grada, dječji fašnik na trgu i zanimljive priče našeg vodiča o osnutku samog grada (osnovali su ga navodno Removi sinovi, Senius – po kojem se grad i zove – i Aschius, koji su ovamo pobjegli nakon što im je stric ubio oca, jedan na bijelom, a drugi na crnom konju, odakle i crno bijeli grb grada), kao i o kontradama, gradskim četvrtima na koje je Siena podijeljena, i koje se svakog ljeta bore u slavnoj trci konja bez sedla, paliju, na glavnom gradskom trgu. Obišli smo romaničku crkvu sv. Katarine Sienske, crkvene naučiteljice, u kojoj se čuvaju zastave svih sedamnaest kontrada kao i svetičine relikvije (mumificirana glava i palac). Uz put prema katedrali vidjeli smo i najstariju banku u Europi, te stigli do goleme, nikad potpuno dovršene katedrale, koja je trebala biti veća i od same bazilike sv. Petra, ali Bog, sudbina i kuga nisu to dopustili. No, ono što su stigli napraviti, upravo je neopisivo. Čitava katedrala je pod zaštitom UNESCO-a, a njen najvrjedniji dio su intarzije kojima je ukrašen pod katedrale, s prikazima drevnih proročica, Sibile, Hermesa Trismegistosa i nekih drevnih antičkih filozofa koji su nagoviještali dolazak Spasiteljev, zatim prikazi pokolja nevine dječice, Holofernove opsade Betulije, mnoštvo tajanstvenih natpisa na latinskom – nemoguće je sve opisati.

Nakon duhovne i intelektualne, slijedila je i tjelesna okrjepa tijekom našega putovanja u nekoj od brojnih trattoria, pizzerija i gelaterija u svim gradovima u kojima smo boravili. Što će natjerati bilo koga od nas da se ponovo vrati u Italiju? Koloseum, predivne piazze, Crkve u kojima se rasplačete od ljepote, umjetnost i kultura koja izvire iz svake zgrade pokraj koje smo prošli u Firenci, Sieni i Rimu. Ili, možda su to ipak prosciutto con melone, lasagne, parmigiana di melanzane, milijun načina na koje se može pripremiti pasta ili svjetski poznati espresso, Chianti, Aperol... Italija je zemlja dobre spize, u kojoj su konobari i prodavači vrlo ljubazni, nasmijani i uvijek su nas ispraćali glasnim pozdravom i onim obaveznim GRAZIE! Jer Italija ima sve, kako je rekla jedna učenica, ali ipak nema mamine juhe.

Slijedio je povratak kući. Bilo nam je lijepo, vrlo korisno i nezaboravno. I zato hvala našim brižnim profesoricama koje su svo vrijeme brinule o učenicima, strpljivom vodiču našega puta, a osobito našim dragim i genijalnim učenicima, koji su bili tako divni, u hotelima pristojni, na ulicama velegrada disciplinirani i organizirani, na lokalitetima pažljivi, i bez kojih ovo putovanje ne bi bilo ni moguće. Bili su prava „gloria magistri”!

Pripremile prof. Marija Sušac i Nevenka Borčilo