Uz Međunarodni dan pismenosti

Od pokretanja obilježavanja Međunarodnoga dana pismenosti, šezdesetih godina prošloga stoljeća, pa do danas, shvaćanje pojma pismenosti kontinuirano se razvijalo i mijenjalo kako su se mijenjale i društvene, političke, znanstvene, tehničke i druge okolnosti. Osnovno shvaćanje pismenosti prvenstveno podrazumijeva kompetencije u području čitanja i pisanja. Iako se precizna definicija pismenosti razlikuje od zemlje do zemlje, danas ona obuhvaća mnoge više te vrlo često, uz vještine pisanja, čitanja i računanja, uključuje i osposobljenost za čitanje s razumijevanjem, vještine komuniciranja, znanja stranih jezika i korištenja suvremenih informacijskih i komunikacijskih tehnologija, osposobljenost za rješavanje problema, vještine i spremnosti za timski rad, prihvaćanje drugih i drukčijih te osposobljenost za trajno učenje. Danas, osim opće pismenosti, govorimo i o raznim drugim vrstama pismenosti: čitalačka, informacijska, matematička, informatička, digitalna, financijska, ekološka, znanstvena pismenost itd.

Ako pismenost shvatimo kao nešto što je nužno za bilo kakvo daljnje napredovanje u nekomu društvu, tada izazovi globalizacije, sve brže promjene u društvu i gospodarstvu te pojava novih tehnologija, ukazuje da puka vještina čitanja i pisanja nije dovoljna. UNESCO ističe kako je pismenost temeljno ljudsko pravo kao i temelj za cjeloživotno učenje. Pismenost je nužan preduvjet društvenog i osobnoga razvoja. Za pojedince, obitelji i društva ona je instrument osnaživanja koji pozitivno utječe na zdravlje, prihode i odnose sa svijetom. Pismenost u svim svojim dimenzijama donosi korist pojedincu i društvima, utječe na rast samopouzdanja, osnažuje za individualnu i kolektivnu akciju, oslobađa kreativnost i osposobljava za kritičku refleksiju stvarnosti. Pismenost je puno više od samog učenja kako čitati i pisati, cilj joj je prenositi znanje i promicati društveno sudjelovanje. Pismeno društvo je društvo gdje se aktivno razmjenjuju ideje i vode rasprave. Nepismenost je često prepreka boljemu životu te čak može voditi porastu isključivosti i nasilja.

Zato je borba za pismenost zadaća svakog pojedinca, jer su čitanje i pismenost prioriteti današnjeg vremena, kad bogati nisu oni koji imaju resurse, već globalnu moć imaju oni koji posjeduju i prenose informacije i znanje. Pismenost budi nadu ne samo u društvo nego i u pojedinca koji teži ispunjenju, sreći i osobnoj koristi od čitanja i pisanja. O povijesti čitanja te razvoju i vrstama pismenosti, pogledajte na našoj izložbi u predvorju škole i školskoj čitaonici, a više pročitajte u digitalnoj publikaciji ISSUU na poveznici: https://issuu.com/rjozic/docs/povijest_itanja 

Pripremila Ruža Jozić, školska knjižničarka