500 godina bilo čega u povijesti, posebno u povijesti jednog malog naroda, zavrjeđuje ogromnu pozornost. Kod nas Hrvata, radi se o gotovo polovini vremena „od stoljeća sedmog“!

 Pamćenje – zaborav ?

Dok su se neke današnje blještave europske metropole davile u smeću i požarima branile od kuge, dok se rodio mali Marin , kroz fontane   gospara Onofria potekli su već milijuni litara vode iz Komolca.

Potpuno, iznad europske razine, i svakako, ispred vremena s kojim se „ trjeba akomodavat“ .

To je dva stoljeća kasnije saznao Carlo Goldoni, možda, vjerojatno i pokojni Shakespeare.

I zato moramo biti obvezni tom čudnom liku Marinu, a ne samo zbog toga jer je on naprosto pisao dobro. Obvezni prema njemu, obvezni smo prema sebi, prema čovjeku u nama koji nije prebolio škrtost, ljubav, mržnju, zavist, veselje, tugu, obvezni smo prema duhu koji nas čini ljudskim bićima.

                                                             Petar Mihočević, 2008.

Slike