GODINU ČITANJA 2021. u Gimnaziji Sesvete i Mjesec hrvatskoga jezika, započinjemo aktivnostima koje posvećujemo 50. obljetnici smrti tragično preminuloga hrvatskoga pjesnika JOSIPA PUPAČIĆA. Pored izložbe posvećene pjesniku Josipu Pupačiću u predvorju škole, učenici dramske skupine s profesoricom Željkom Župan Vuksan i knjižničarkom Ružom Jozić, govorit će o pjesniku Pupačiću i čitati njegove stihove.

Pupačić se prerano pridružio onom blistavom društvu mrtvih pjesnika svoga jezika, rađajući se stalno iznova, poput feniksa, iz vlastitog glasa. Postao je neotuđivim dijelom pjesničke baštine, značajnim pritokom duhovne rijeke što joj je izvor u kamenu, u uklesanim slovima opata Držihe na Bašćanskoj ploči, a ne uvire nigdje osim u vječnost. Ostvarivši onu opću sliku pjesnika, koji su čuđenje i vječno treptanje u svijetu, kako kaže A. B. Šimić, ostvario je iznimno djelo, vrijedno našega trajnog čuđenja i mišljenja. (Ante Matijašević: Predgovor knjizi J. Pupačić: Uspravni hod. 1998. Mozaik knjiga. Zagreb. Str. 29)

Josip Pupačić: Možemo viknuti u nebo

Možemo viknuti u nebo,

Koje ima dobrodušno i nagnuto lice.

Možemo zatvoriti vrata naša,

Ili otvoriti srce naše.

Možemo zavaljati šumu i jezero.

Možemo poništiti svoj korak, mračan i usamljen.

Možemo se iskrcati na obali

I darovati svečanost nepoznatoj djeci.

Možemo izgledati kao jarboli,

Ili kao prsti, ili kao poskoci.

Ako hoćemo; sa smijehom,

Ili sa mjedenim oklopom.

Pripremile: profesorica Željka Župan Vuksan i školska knjižničarka Ruža Jozić