Ostaje neprijeporno: Amerika duguje vječnu zahvalnost Washingtonu i Lincolnu, a Francuska De Gaulleu. Ništa manje, ako ne i više, Hrvatska duguje Tuđmanu. I što nas vrijeme više udaljuje od njega, sve će jasnija biti istina: da je najsvjetlije razdoblje hrvatske povijesti zauvijek obilježeno njegovim imenom.  (Thomas Patrick Melady, veleposlanik SAD-a, 2002.)

Zato smo i mi u Gimnaziji Sesvete obilježili 20. obljetnicu smrti prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, izložbom plakata o Tuđmanu, njegovih knjiga iz fonda školske knjižnice i sačuvanih tiskovina iz 1999. godine, koje su izašle u povodu njegove smrti te prikazivanjem HTV-ova filma: Tuđman i stvaranje hrvatske države za učenike 4. razreda koji uče suvremenu povijest.

Predsjednik Franjo Tuđman svojom se savješću opredijelio da svoj život uloži u dramatičnu borbu za slobodu čovjeka i hrvatskog naroda i za povijesnu istinu  o svom narodu. Pišući knjigu o malim narodima i velikim idejama, kad veliki nisu pravedni, a činjenica je da su neke velike ideje ovoga krvavog XX. stoljeća bile protučovječne, jer su bile protubožje.                   

U bivšem je sistemu dr. Franjo Tuđman imao položaj i mogućnost da udobno živi s ugledom i privilegijama, ali uz cijenu da bude neosjetljiv za sudbinu svoga naroda. Znanjem i iskustvom uvidio je nepravde i svojom savješću je izabrao težak put nenasilne borbe za slobodu i povijesna prava i istinu o svom narodu. Otkrio je prave probleme, pošao je svjesno putem koji će ga voditi u progone, sve do tamnice. Nailazio je ne samo na nerazumijevanje velikih nego i na potpuno protivljenje.  Dostojanstvo se velikih ljudi upravo tako očituje, da budu zaštita slabih i malih, da jamče slobodu i ostvarenje neotuđivih ljudskih i nacionalnih prava potlačenih… (Kardinal Franjo Kuharić, 1999.)  

Pripremili profesori Željko Švađumović, Suzana Pešorda i knjižničarka Ruža Jozić