2019-06-07 10:19:10 Osjećam. Program mentalne higijene i emocionalnog opismenjavanja srednjoškolaca Ovih je dana završio ciklus školskog preventivnog programa „Osjećam. Program mentalne higijene i emocionalnog opismenjavanja srednjoškolaca.“. Radi se o promicanju važnosti ulaganja u mentalno zdravlje, mentalnoj higijeni, prepoznavanju emocija/emocionalnoj dobrobiti i psihološkoj prvoj pomoći.
Ciljevi programa su: 1. Potaknuti dijalog među mladima o važnosti brige za svoje mentalno zdravlje 2. Podizanje svijesti o važnosti ulaganja u mentalno zdravlje redovitim održavanjem mentalne higijene 3. Istaknuti važnost introspekcije - osvještavanje i prepoznavanje vlastitih emocija kao jedan od važnijih koraka osobnog ulaganja i unapređenja mentalnog zdravlja 4. Upoznavanje učenika s mogućnostima skrbi o svom mentalnom zdravlju na području Grada Zagreba Aktivnosti projekta Osjećam. su interaktivna instalacija, radionica za učenike drugih razreda i kazališna predstava „U mojoj glavi“ za roditelje učenika prvih i drugih razreda i nastavnike.
Pripremila: Sonja Jordanić Golub, stručna suradnica
Komponenta I. Mentalno zdravlje predstavljalo se srednjoškolcima kroz njima blizak medij, kreativnim i stvaralačkim jezikom, lišenom šabloniziranja, prožetim kritičkim mišljenjem, razvrstanom u raznorodna područja humanistike i medicine, u međuvršnjačkom dijalogu i učenju. U predvorje škole postavljena je prenosiva interaktivna instalacija, projekt dizajnerice Drage Komparak, kojom se prenosi poruka: Osjećanje je univerzalno ljudsko iskustvo. Čini nam se ponekad da osjećanje predugo traje zato što ne uviđamo odvojivost sebe od emocije. Ti nisi emocija, ti samo osjećaš. Promatraj. U redu je biti tužan, uplašen, sretan, ljut ili zgađen. Ne osuđuj se. Interaktivna instalacija u dijalog stavlja pet temeljnih emocija, prema jednoj od teorija univerzalnosti facijalne ekspresije i prepoznavanja emocija (strah, ljutnja, sreća, tuga, gađenje), i promatrača koji je pozvan na tihu introspekciju. Odabirom dominantne emocije koju vidi u samopromatranju (tiskani materijal) i ubacivanjem u kutiju daje doprinos mjerljivosti kolektivnog emotivnog pulsa škole. Video redateljice Judite Gamulin, integriran u instalaciju, na jednostavnom primjeru, u kontekstu lako čitljivih, široko prepoznatljivih emocija s kojima se lako poistovjetiti, a kojim se povlači paralela do općenitog iskustva života, osvještava i kroz filmski medij osjećanje kao univerzalno, primarno ljudsko iskustvo. Komponenta II. Tjedan dana nakon postavljanja instalacije u prostor škole svaki 2. razred u sklopu sata razrednog odjela sudjelovao je na radionici pod vodstvom studenata-edukatora. Riječ je o radionici vršnjačke edukacije u trajanju 45 minuta, koju vodi prethodno educiran par studenata. Radionički ishodi: • Upoznati učenike s pojmom mentalno zdravlje. • Pojasniti razliku između mentalnog zdravlja i mentalnih bolesti/poteškoća-problem/poremećaj. • Istaknuti ponašanja koja ugrožavaju naše mentalno zdravlje. • Predstaviti interaktivnu video instalaciju koja potiče na skrbna ponašanja prema sebi, prepoznavanje emocija, njihova prihvaćanja, razumijevanja i otpuštanja. • Upoznati učenike s pojmom mentalna higijena te ih naučiti metode brige o vlastitom mentalnom zdravlju. U opuštenoj atmosferi, koristeći interaktivne metode, ova radionica kroz objašnjenje prisutnosti, namjene i svrhe interaktivne video instalacije postavljene u školi stvara ozračje bliskosti i povjerenja za razgovor o očuvanju vlastitog mentalnog zdravlja s vršnjacima te vrlo potrebnu senzibilizaciju i destigmatizaciju teme mentalnog zdravlja. Učenici su dobili informativno-edukativnu knjižicu koja nudi sažeti pregled svih otvorenih tema na radionici i popis svih savjetovališta u Gradu Zagrebu kako bi se potaknulo rano traženje pomoći uslijed poteškoća ili problema. III. Komponenta. Predstava “U mojoj glavi” bavi se mentalnim zdravljem tinejdžera. Cilj je kroz kazališnu predstavu umjetnički obraditi tabu temu te pokrenuti dijalog i povisiti svijest o važnosti brige za mentalno zdravlje te opasnostima mentalnih bolesti. Kad slomimo ruku, dobijemo upalu pluća ili bilo koju drugu fizičku bolest idemo liječniku. Ali kad nas boli „negdje unutra“, ne znamo ili ne želimo potražiti pomoć. “U mojoj glavi” je priča o Borni i Vanji, dvoje tinejdžera. Bornu čeka važna odluka i kako vrijeme odmiče, on je pod sve većim pritiskom. Postaje tjeskoban i dobije napadaje panike. Vanja trenira odbojku i ostavlja dojam vesele i samosvjesne osobe. No počinje se osjećati sve lošije a ne zna zašto, gubi interes za stvari koje su je prije veselile i postaje bezvoljna. Ni Borna ni Vanja ne znaju kako si pomoći… Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji depresija će do 2020. godine biti druga najraširenija bolest na svijetu, no može se prevenirati i zato ju je bitno prepoznati na vrijeme. Važno je razumjeti što mislimo i osjećamo te kako misli i osjećaji utječu na naša djela i izbore. Treba naučiti kako upravljati vlastitim emocijama, biti sposoban pomoći samome sebi te znati kad treba potražiti pomoć izvana. Aktivnosti i odgovornosti Program provodi udruga „BoliMe – podrška mentalnom zdravlju mladih“ uz podršku Grada Zagreba (Gradski ured za zdravstvo) i NZ „Dr. Andrija Štampar“ Stručnjaci, supervizori su doc. dr. sc. Miranda Novak, sveučilišna profesorica na Edukacijko -rehabilitacijskom fakultetu, psihologinja i psihoterapeutkinja, i Mihael Kozina, psiholog i psihoterapeut, školski psiholog Pete gimnazije. Radionice vode studenti-edukatori: socijalni pedagozi koji će u sklopu kolegija „Preventivne kampanje“ docentice Novak biti educirani i supervizirani; studenti Medicinskog fakulteta i studenti Filozofskog fakulteta koje su educirali stručnjaci NZ „Dr. Andrija Štampar“. Autorski tim predstave Režija: Tina Hofman Dramaturgija: Nina Horvat Igraju: Andrej Kopčok, Marijana Matoković / Selma Mehić Glazba: Darko Horvat Scenografija: Ana Rimac i Matea Lemac Kostimografija: Lucija Smolčec Dizajn: Marko Matijašević Produkcija: Teatar Tirena
Tekst o projektu preuzet od Marine Vitković, prof. iz udruge „BoliMe-podrška mentalnom zdravlju mladih“ |
Srednja škola Sesvete |