Dana 12. travnja 2019. krenuli smo u noćnu vožnju kroz Sloveniju prema Italiji. Iako nas je pratila kiša, u našem je autobusu vladalo vedro raspoloženje. U Italiju smo došli u jutarnjim satima i najprije posjetili gradić Vinci, rodno mjesto velikog Leonarda da Vincija. U Vinci smo stigli u pravo vrijeme, baš kad su stanovnici tog pitoresknog mjestašca slavili 500. obljetnicu da Vincijeve smrti. 

U gradu smo najprije vidjeli Leonardovog „Nemogućeg konja“ koji je taj naziv dobio jer je građen u bronci, težak 70 tona i nikako se nije mogao održati na tri noge.  U muzeju smo vidjeli da Vincijeve izume, nacrte i skice: padobran, satovi, vretena i drugih izuma, ali isto tako i i Vitruvijevog čovjeka izgrađenog od drveta.

Naše drugo odredište bila je Siena. U Sieni smo prvo stali na vidikovac gdje smo vidjeli sve građevine koje smo kasnije pogledali izbliza. Krenuli smo prema Bazilici svetog Dominika gdje se čuva glava gradske zaštitnice svete Katarine Sijenske, zatim samostan svete Katarine, katedralu s crno-bijelim prugastim mramornim stupovima, gradski trg, Piazzu del Campo, koji je popločen crvenom opekom i izgrađen u obliku školjke. Siena nas je očarala svojom ljepotom pa smo oduševljeni i umorni jedva čekali dolazak u hotel.

Drugi dan našeg putovanja proveli smo u Firenci, kolijevci civilizacije. Najprije smo se dovezli do vidikovca gdje se nalazi Michelangelov David pa se lagano uputili prema crkvi Santa Croce. Šetali smo Piazzom del Duomo, središnjim gradskim trgom s crkvom Santa Maria del Fiore s Brunelleschijevom kupolom i krstionica iz 1128. godine. Na putu prema glavnom trgu nismo mogli da se ne zaustavimo i glasovitu crkvu u kojoj je Dante ugledao svoju Beatrice. Ova nas je renesansna šetnja odvela sve do Piazze della Signoria gdje se nalazi Pallazo Vecchio, stara gradska vijećnica. Najveće zanimanje pobudio je muzej Galileo u kojem smo s profesoricom Tatjanom Zemljić isprobali Galileove sprave.

Posljednju smo večer proveli u obilasku grada Montecatinija, gradića nadomak Firence u kojem smo bili smješteni. Puni dojmova s puta, ali i tuge što će naš izlet brzo završiti nismo uopće zaspali, htjeli smo iskoristiti svaki trenutak „belle Italije“! 

Zadnji dan izleta bio je rezerviran za odlazak u Luccu, rodno mjesto opernog glazbenika Puccinija i slavnu Pisu. Vidjeli smo Puccinijevu  rodnu kuću, Campo dei Miracoli u Pisi, kosi toranj, katedralu i krstionicu sv. Ivana.

Uspomene s terenske nastave dugo ćemo nositi u sjećanju, šteta što sve lijepo kratko traje i što na izlet nisu otišli svi učenici naše generacije.

           Patrik Bročilović, 2.b

Pripremila: Tatjana Zemljić, prof.mentor