U društvu vršnjaka iz cijele Hrvatske u ugodnoj atmosferi hotela Solaris, uz modro more, kamen, duboke korijene i mirise Dalmacije  radionice i  nastupi bili su poticaj za novu inspiraciju. Donosimo Anin tekst o Zagrebu. 

DOKTORE, POMOZITE!

Poštovani doktore,

Ja sam Zagreb, glavni grad Republike Hrvatske. Imam 925 godina i u zadnje vrijeme kao da osjećam krizu srednjih godina. Ili možda krizu identiteta? Kao da mi neki detaljčić u životu fali. Evo, Pariz na primjer ima Eiffelov toranj, London Big Ben, New York Kip slobode, Rim Koloseum, Pisa kosi toranj. Mogao bih nabrajati do sutra. A ja? Kaj ja imam? Grički top? Zlobnici kažu da zvuči kao vlažna petardica. Manduševac? Još veći zlobnici kažu da je to malo veći lavor za noge. Ban Jelačić? Još još veći zlobnici se zlurado pitaju tko to još danas jaše na konju kroz grad, osim ak nije terapeutsko jahanje u pitanju. Razgovarao sam malo s nekim kolegama glavnim gradovima. S Moskvom, Oslom i Abu Dabijem. I nisam baš nešto primijetio da oni imaju takve probleme. No da se razumijemo, gospon doktor. Nisam ja nekaj pretjerano nezadovoljan svojim životom. Ali neke bih stvari ipak mijenjao. Očekujem Vašu stručnu i nesebičnu pomoć. Unaprijed zahvalan,

Zagreb, glavni grad Republike Hrvatske

Poštovani gospon Zagreb,

Pomno sam proučio Vaš problem i mislim da imam odgovor na njega. Malo ste pretjerali u uspoređivanju s ostalim svjetskim metropolama. Smatrajte se jedinstvenim i neponovljivim, ne povodite se za tuđim znamenitostima. Jer, imate ih napretek. I budite s njima ponosni i zadovoljni. I kad već s čežnjom nabrajate sve te svjetske atrakcije, pokušajte zamisliti kako bi neki zlobnici i za Eiffelov toranj mogli reći da je stari hrđavi gromobran, za Big Ben da je pokvarena stara vekerica, Kip Slobode je ukočena reumatoidna sutkinja, Koloseum nedovršena sportska dvorana bez krova, a kad bi se neka zgrada u Vama nakrivila poput kosog tornja u Pisi, odmah bi gradska oporba tražila smjenu gradonačelnika Bandića. Vidite, nije susjedova trava uvijek zelenija. Previše se zamarate sitnicama. Spominjete mi da ste razgovarali s Moskvom, Oslom i Abu Dabijem. Evo, već Vas vidim, da ste na njihovom  mjestu, kako biste Vi pronašli problem u tome da Vas zlobnici nazivaju Smokva, Oslić ili Kibi Dabi. A njih to ni najmanje ne brine. I još nešto. Uzmimo na primjer Beč i koliko ste Vi u jednoj stvari jači od njega. Njegov bečki odrezak ima samo šunku u sebi, a Vaš zagrebački ima i sir uz šunku. Zar to nije prejako, ha? Hej, jedan Beč ste nadmašili! Pa što biste više htjeli? Dakle, da skratim. Prestanite cjepidlačiti i udrite brigu na veselje. Potpuno ste zdravi. I imate rijetku privilegiju i blagoslov – glavni ste grad najljepše zemlje na svijetu. Svako Vam dobro želim!

Doktor Držislav Agramek