Svi smo željno iščekivali veliki susret. Zbor je došao u našu školu i započeo je cjelodnevni program. Bilo je jako zabavno gledati reakcije oduševljenja na licima naših gostiju kada su obilazili učionice i sudjelovali na brojnim radionicama. Djevojke su bile oduševljene našim Filipom na radionici dramske skupine koji je, kako kažu, najviši čovjek kojeg su vidjele.

Glavni nam je zadak bio prezentirati našu kulturu i običaje stoga su imale priliku vidjeti kako izgleda naša narodna nošnja te čuti neke najpoznatije tradicionalne pjesme.

Najzanimljiviji dio dana zasigurno je bio zajednički ručak. Imale smo priliku još se više povezati i saznati jedni o drugima. Dotakli smo se raznih tema među kojima je bilo i obrazovanje. Saznali smo da se škola Kinjo Gakuin obuhvaća vrtić, osnovnu školu te srednju za mlađi i stariji uzrast. Također, moraju nositi školske uniforme koje se razlikuju ovisno o stupnju obrazovanja. Razbile su i stigmu koju smo imali prema njima kao učenicama željnima znanja rekavši kako im učenje i nije najzanimljivija aktivnost u životu. Kažu kako im je puno draže vrijeme provoditi s prijateljima radeći nešto korisno. Osobito ih zanimaju izvannastavne aktivnosti, i to sportovi: odbojka, košarka, badminton i skijanje te, naravno, pjevanje u zboru. Pričali smo još i o obiteljima, putovanjima, hrani koju moraju probati do kraja putovanja… Na kraju su nam održale radionicu origamija s koje smo u svoje domove ponijeli male papirnate ždralove.

Sinoćnji koncert u kinu Europa bio je događaj za pamćenje. Dugotrajne probe bile su dosta iscrpljujuće, no definitivno je vrijedilo. Kada se dvorana polako počela puniti, shvatili smo značajenje i veličinu ovog velikog. Moram reći da je pritisak bio velik. Pred sam nastup sam vidjela puno poznatih lica, među kojima su bili profesori iz osnovne i srednje škole, prijatelji, moja obitelj, susjedi…svi su nas došli podržati i poslušati naše japanske prijateljice. U zraku su se osjećali umor, nervoza i uzbuđenje, no sve je to brzo nestalo i ostala je samo želja da se pokažemo u najboljem svjetlu i pružimo publici nezaboravan provod. Dali smo sve od sebe i nadamo se da nam nitko ništa ne zamjera. Naše su gošće bile najbolji dio koncerta izvodeći raznovrsne žanrove glazbe: od duhovnih preko tradicijskih skladbi do zabavnih pjesama. Svi smo bili očarani ljepotom njihovih glasova te kretnji koje su izvodile kao jedna, što ide u prilog činjenici da vježbaju po trinaest sati tjedno. Uistinu su nešto posebno!

Nakon koncerta, pomalo tužni, pozdravili smo se sa svima te razmijenili kontakte za koje se nadamo da ćemo dugo održavati. Naše su prijateljice nastavile turneju. Kroz deset dana čekaju ih Šibenik, Zadar, Split, Dubrovnik te Sarajevo. Zaželjeli smo im sretan put i mirno more do sljedećeg susreta.

Ovaj posjet našoj školi prekrasno je iskustvo s prekrasnim ljudima koji su toliko dragi, puni topline i skromnosti. Jako su se trudile pričati hrvatski. Čak su si na nekoliko papira prevele neke naše najčešće fraze, a kada su saznale da je našem prijatelju rođendan na dan koncerta, donijele su mu čestitke i poklone. Bilo je lijepo vidjeti kako glazba razbija sve  prepreke u komunikaciji i kulturi. Unatoč različitostima odlično smo se slagali. Zato se iskreno nadamo ponovnom susretu. Možda nas put u nekoj skorijoj budućnosti odvede baš u Japan. 

Lucija Ivančić, 4.E