Romantizam je pokret i razdoblje u europskoj kulturnoj povijesti od 1790-ih  do 1840-ih, a njegove osnovne značajke su odbacivanje klasicizma i ideje reda, otpor prema racionalizmu, odnosno isticanje osjećaja nasuprot razumu te naglašavanje iracionalnoga, transcendentalnog i subjektivnog, preokupacija herojem, ideja umjetnika kao jedinstvenoga, vizionarskog stvaraoca, kult prirode, dominantni osjećaj melankolije (svjetska bol), zanimanje za egzotiku i srednji vijek, nadnaravno, za folklor, usmenu predaju i nacionalnu povijest (ideja narodnoga duha), poticanje razvoja jezika i književnosti europskih naroda koji su se tada stvarali kao nacije (nacionalni romantizmi u Južnih Slavena).  

Za umjetnike, romantizam je zov trublje koji potvrđuje njihovu slobodu stvaranja u novom stilu i daje im zadaću da odrede značenje svoga doba, čak i da preoblikuju društvo svojom umjetnošću. Umjetnici su uvijek odgovarali na promjene svijeta oko sebe, ali su se rijetko suprotstavljali njegovu izazovu onako kako su to činili pod stijegom romantizma.

Zato i naša izložba Velikani romantizma koja obuhvaća širok raspon stvaralaca i umjetnika romantizma, od Goethea, M. J. Ljermontova, A. S. Puškina, I. Mažuranića i P. Preradovića, do G. Verdija i Ivana Zajca u glazbi, F. Goye, E. Delacroixa i W. Turnera u slikarstvu.