Osjećam se starom. Kao i obično, našli smo se u školi oko ponoći, podijelili se u skupine po područjima i željno iščekivali...pa, pretpostavili biste pitanja, ali mi smo isčekivali hranu koja je trebala doći tek oko pola 4. Ljudi, mi smo bili gladni čim smo došli tamo! No, dobro, iščekivali smo i pitanja da što prije odgovorimo na njih i da jedemo. Ostalo je još par neodgovorenih pitanja i neki su si dali truda i nastavili tražiti dok su se neki igrali i ne radili ništa. To me užasno zasmetalo jer bismo trebali biti tim i kad odgovoriš na svoja pitanja, treba pomoći ostalima, a ne okolo zujati. Mislim da se ove godine ozbiljnije shvatilo to natjecanje nego lani, ali opet postoje neki koji su tamo došli tek toliko. Možda sam ja preozbiljna, ali mislim da je to tako. No, neću više pisati o tome jer smo ipak bili 7. na kraju tako da je sve super ispalo. Napokon, došlo je jelo, i to neki kolač. Hm...za zagrijavanje.  Malo kasnije, došla je i pizza  koju sam uspjela uzeti tek treći put kad je donešena. Glavno da sam pojela. Poslije jela je slijedilo pronalaženje ostatka pitanja, slanje odgovora i pokušaja gledanja neke serije. Naime, netko je imao seriju ˝Zakon braće˝, drugu sezonu, i mislili smo to gledati na velikom ekranu u holu. I krenula je serija, svi su se nabrijali, kad ono, serija stane. Bili su tamo neki tehničari i mislili smo da će oni znati popraviti, ali nisu. Nismo mogli gledati seriju, ali su puštali neke spotove koji su meni bili predosadni. Mislim, kakav je to spot gdje muškarac (rapper) stoji u sredini ekrana, a oko njega plaze ženske? Helloooo, to nema smisla. No, neću o otme jer bih mogla napisati knjigu. Sve u svemu, bilo je dobro. Lijepo je gledati izlazak sunca i hodati praznim hodnicima znajući da sljedeći dan nećeš u školu. Neki su učenici otišli ranije, ali neki sa ostali čekati jutarnju smjenu kako bi se nasmijali onima koji dolaze u školu. Pa zaslužili su. Svi smo otišli u topli krevet osjećajući da smo nešto postigli, a i da smo radili nešto korisno. Kao što sam već rekla, bili smo 7. među školama iz cijelog svijeta. Dosta smo postigli. Moramo samo tako nastaviti. I za kraj, one koje zanima nešto višeo tom natjecanju, neka slobodno posjete stranicu www.timeproject.org. Toliko od mene.

                                                                                                Mirela Arelić, 3.og3